Ovi koji smrt i tragediju ljudi koriste u svrhu promocije osobnih ideja i stavova, kao što je protivljenje petardama i vatrometu (ili Pupijevo brojanje krvnih zrnaca žrtvama), nisu ništa bolji od onih koji trenutno pljačkaju razrušene kuće u Petrinji i okolici. Pucalo se i slavilo uvijek, pa čak i ratnih godina, baš u inat tragedijama. Ja sam imao 15 godina 1991., u Božićnoj noći mi je kuća pogođena granatama, morao sam otići na selo, u hladni sobičak trošne kućice bez tekuće vode. Ali sam za Novu godinu pucao, i petardama i iz pištolja, uživao u okolnim vatrometima, i razveselio se barem na trenutak. Stavite se u kožu djeteta od 4-5-6 godina kojem roditelji već tjednima obećavaju vatromet za Novu godinu, mislite da će ta djeca shvatiti zašto se ne mogu veseliti šarenim svijetlećim pucketavim ukrasima na nebu? Stavite se u kožu tinejdžera kojima je cijela godina uništena, niti škole kako treba, nabili im besmislene brnjice na lice, ne mogu izlaziti, ne smiju se družiti... Očekuju se barem malo proveseliti u krugu obitelji za Novu godinu, uz poneku petardu i vatromet, i sad bi im i to uzeli? Hoće li to sagraditi neku kuću u Petrinji, vratiti nekome život? Ili ćete samo imati još više tužne djece i mladih? Nemojte glumiti "vjernike veće od Pape"!