Jutros uz kavu..otvorim članak i ostanem gledati pred sebe ..po tko zna koji puta,pitajući se, koliko još ljudi razmišlja u ovom trenutku slično kao ja.Izaziva suze kada ovo čitaš,meni jeste..jer ljudi su skloni zaboraviti ružno i pokušati potisnuti taj strašni osjećaj nemoći,koji su doživjeli i koje su neki drugi tamo.. doživjeli.Sve je to ljudski..Valjda nemoć,neprihvaćanje..No pretrpljeni bol i strahote se teško prerade,pogotovo ,ako su prošle nekažnjeno.Zločin i KAZNA-sreća ta riječ postoji..Ponekad se pitaš do koje granice možeš uopće ići,ako na se strani optuženoga ne nalazi čovjek ,koji bi mogao shvatiti što je učinio u ime..u ime čega??,trebao bi se pitati.. Uvijek i opet,stalno,kada god ovako nešta pročitam,a toga ima svuda..i na drugim stranama i po svijetu,se zapitam što je to u čovjeku da ga vodi na ovakva djela..strašno je koliko ima"malih" ograničenih ljudi,koji u svom mikrokosmosu od svijesti misle,da imaju opravdanja,pa čak i objašnjenja za ovakve svoje postupke..