Miroslav Tuđman bio je očeva desna ruka, ime dobio po Krleži

Miroslava Tuđmana, u prvom redu, pamtit ću kao dobrog, dobronamjernog, blagog čovjeka, koji nije bio tipičan političar, rekao je predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

On se danas prvi upisao u knjigu žalosti u Hrvatskom saboru. Premijer Andrej Plenković napisao je da je “sin prvog hrvatskog predsjednika bio je politički angažiran znanstvenik, čovjek koji je vrlo studiozno pristupao svom radu u Saboru”.

- Uživao je poštovanje brojnih aktera, neovisno o političkoj pripadnosti - izjavio je Plenković. Miroslav Tuđman, saborski zastupnik HDZ-a i sin predsjednika Franje Tuđmana, umro je od COVID-a u 75. godini. Sveučilišni profesor bio je, između ostalog, utemeljitelj Hrvatske izvještajne službe (HIS), na čijem je čelu bio dva puta, od 1993. do 1998. i od 1999. do 2000. U više je navrata bio saborski zastupnik, a 2009. se kandidirao i za predsjednika Hrvatske. Tad je u Večernjem listu opisao atmosferu u kojoj je odrastao: “U našoj kući nisu se pričali vicevi, nije se pilo, nego su se uvijek vodili ozbiljni razgovori. To je uvelike utjecalo na moj način razmišljanja, na moje životno opredjeljenje. Sjećam se da sam jednom zgodom, pročitavši negdje citat iz Krležina djela, pitao upravo našega gosta Miroslava Krležu zna li iz kojeg je djela taj citat.

On mi je odgovorio da nema pojma. U čudu sam ga gledao, ali tek poslije sam shvatio da se čovjek koji je napisao toliko djela ne može sjećati svakog detalja”, rekao je.

Ime dobio po Krleži

Miroslavov otac nikad nije prežalio što mu sin nije upisao povijest. A ime mu je dao po svom prijatelju, piscu Miroslavu Krleži. Na suđenju Franji Tuđmanu 1972. obrana je odlučila pozvati Krležu i generala Rukavinu za svjedoke. Mladi Miroslav u ime obitelji bio je zadužen otići utjecajnom književniku, Titovu prijatelju, i upitati ga bi li on htio doći na sud i biti Franjin svjedok. “Pristao je istog trenutka... Međutim, čuvši da će Krleža i Rukavina biti svjedoci u Tuđmanovoj obrani, sudac je, nakon intervencije iz Izvršnog komiteta CK, morao opozvati svoju odluku te rekao da oni ne trebaju dolaziti jer sud prihvaća sve ono što oni trebaju posvjedočiti.” “Ja sam tu iza ugla, a nisu me zvali”, rekao je razočarani Krleža. Politički put Mire Tuđmana bio je krivudav.

Mnogi su se zapanjili kad su krajem 80-ih vidjeli njegovo ime na popisu čelnika Socijaldemokratske stranke Tončija Vujića i Željke Antunović. No nakon te epizode priklonio se ocu i od tada do smrti branio njegovu politiku i njegovo naslijeđe. Franjo Tuđman ga je 1993. postavio za šefa HIS-a, što je značilo cijele obavještajne zajednice. Miro Tuđman reći će da je u tim vremenima s Franjom imao dvije vrste odnosa – službene na poslu, privatne doma. “Kad bismo se privatno družili, ja bih mu znao reći: Čuj, trebali bismo o nečemu razgovarati. On bi mi rekao: Javi se u moj ured, dogovori se o terminu i to ćemo tamo riješiti”, rekao je novinarima. Nakon očeve smrti pokreće stranku Hrvatski istinski preporod (HIP). Sudjeluje i u osnivanju pokreta Hrvatski rast 2010., da bi se nakon te epizode vratio u HDZ.

Bolna sjećanja

- S ocem sam bio u bolnici do njegova posljednjeg dana. Tih trenutaka sjećat ću se dok sam živ - izjavio je za Večernji list. Prisjetio se i kako je ocu, s bratom i majkom, svaki dan nosio hranu u zatvor u Petrinjskoj ulici 1972. godine.

- Godinama poslije toga osjećao sam grčeve u želucu kada bih prolazio Petrinjskom jer sam se prisjećao svih tih mučnih slika - izjavio je.

Na pitanje novinara Večernjaka je li Hrvatska danas ono što je njegov otac planirao i namjeravao ostvariti, rekao je: “Ono osnovno što smo željeli, a to je stjecanje samostalnosti, to smo i dobili... No, po mojemu mišljenju, najtragičnije je iseljavanje mladih i kvalificiranih ljudi, jer se tako gubi supstancija na kojoj se može graditi budućnost Hrvatske. Ne možemo biti zadovoljni ni standardom, kao ni situacijom u kojoj su Hrvati u BiH”.

Do 1992. objavio je pet knjiga iz područja informacijskih znanosti. Nakon toga se u svojim knjigama uglavnom bavi politikom i poviješću.