Jozo Pavković - Večernji hr : “Ratnike, poput Milijana Brkića, već odavno se pokušava diskreditirati. Njega suborci pamte kao zapovjednika koji je u najsurovijim uvjetima, na ledom okovanom Velebitu, satima sam na rukama izvlačio ranjenog suborca. Nekim svojim borcima iz Alfi bio je i jamac za kredite koje je kasnije sam otplaćivao. Odrekao se i stana koji mu je već bio dodijeljen u korist udovice i djece svojega poginulog vojnika. U današnjoj se Hrvatskoj takva hrabrost i poštenje omalovažavaju. Hercegovačko podrijetlo i kodni naziv "Vaso" smišljeno mu se prebacuju u drugi kontekst. Srpskim nadimkom pokušava se ismijati i relativizirati njegov katolički i nacionalni svjetonazor. Kroz podsmijeh se gleda i njegov uobičajeni pozdrav "Hvaljen Isus". Mnogima smeta što Brkić i njemu slični promoviraju takve nacionalne i vjerske vrijednosti. Zato su i prosvjedi kada on bolesnoj djevojci daje krunicu. Ako se pak zamjera pojavljivanje krunice u Osijeku, onda se isto može zapitati zar nije zloupotreba na stranačkim skupovima korištenja i drugih vjerskih i nacionalnih simbola: križeva, državnih zastava, domoljubnih pjesama...? Zar nije zloupotreba svojatanje Tuđmana, Tita...? Ili što su povlastice uoči izbora dane štedišama u švicarcima, božićnice umirovljenicima, umanjene pristojbe građanima... Nije li to stranačka kampanja koju plaćaju svi porezni obveznici?! I lijevi i desni. Znaju, čini se, protivnici krunice koliko narod cijeni ratnike koji su s njom oko vrata branili domovinu. Ona je postala zaštitni simbol hrvatskih branitelja. S njom se i živjelo i umiralo. I u ratu je mnogima smetala. Sada, u miru, omalovažavaju najviše one koji su s njom izborili i njihovu ovakvu slobodu.”