Milan Bandić želi na Pantovčak kako bi izbjegao Remetinec...

Milan Bandić je proteklog tjedna, nakon nekoliko bezazlenih pitanja novinarke Nove TV, počeo ludovati. Glumatao je, vikao, padao u jarost, skakao “kao da mu je žarač u guzici”, da upotrebimo frazu njegova prijatelja Zdravka Mamića, pa su se svi zapitali koji ga je vrag spopao.

Nije samo to čudno - kad se ne ponaša kao lakrdijaš, Bandić govori kao državnik, “gradonačelnik Hrvatske”: zalaže se za “korjenite reforme koje nas jedine mogu spasiti”, umjerenost i toleranciju kad je riječ o odnosima sa susjednim državama, uvođenje poreza na nekretnine kad je riječ o našoj zemlji te mir u svijetu, iskorjenjivanje gladi i slične vrijednosti.

- Bandiću uskoro počinju dva suđenja i to ga čini nervoznim - kaže izvor tjednika Express dobro upućen u pravosuđe i dodaje: “On tu ne stoji dobro. Optužnice su teške više od 20 milijuna kuna, Hanžeković je mrtav, a optuženo je gotovo cijelo njegovo bivše poglavarstvo, i to za malverzacije teške više stotina milijuna kuna”.

- Pokušava naći izlaz tako što će sebe učiniti nezaobilaznim - kaže nam jedan bivši Bandićev suradnik, koji ga poznaje u dušu. Po njemu, Bandić vrši pritisak na Vladu i predsjednicu - ostavljajući dvojbu da bi se mogao pojaviti i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima, ostavlja si mogućnost da trguje s dvije strane. Jasno je da bi u predsjedničkoj kampanji uzimao glasove Kolindi, a da je u parlamentarnom okviru partner Plenkoviću. Važno je svakog dana biti negdje: u medijima, na gradilištima, u Kozari boku, na Kozari putevima, Savici...

- Bandić vidi kolika je važnost svakoga glasa u ovoj Vladi, a nije mu promaklo ni to da su Tomislav Saucha i Branimir Glavaš uvaženi podupiratelji vladajuće koalicije, pa je zaigrao na dvije kampanje - parlamentarnu, ako na jesen dođe do prijevremenih izbora, a ako do njih ne dođe, slijede predsjednički, a on će biti u to povoljnijoj poziciji što politički bude važniji. Nervozan je zbog onoga što ga čeka. Njemu se baš ne vraća u zatvor - kaže nam naš sugovornik dodajući kako Miki “ne stoji baš veselo”.

Za nepuna dva tjedna, 28. kolovoza, Bandić će ponovno sjesti na optuženičku klupu, i to zbog skrivenog pokroviteljstva. Optužnica ga tereti da je s pročelnikom za obrazovanje i sport Ivicom Lovrićem i šeficom Tržnica Zdenkom Palac pogodovao udruzi U ime obitelji. Na dušu mu se stavlja tiskanje i isporuka 700.000 letaka, 14.500 plakata, 120 jumbo plakata, izrada teksta i snimanje radijskih spotova te besplatno ustupanje 50 štandova.

Time je udruzi pribavio imovinsku korist od 308.888 kuna, stoji u optužnici. Prvu optužnicu protiv Bandića za aferu Štandovi optužno je vijeće u srpnju 2015. godine odbacilo zaključivši da u postupanju zagrebačkoga gradonačelnika nije bilo obilježja kaznenog djela. No Vrhovni sud je u svibnju 2016. prihvatio Uskokovu žalbu i zaključio da je odbacivanjem optužnice Županijski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka “jer je izreka tog rješenja proturječna obrazloženju”. No čak i da bude osuđen u ovom predmetu, Bandiću ne bi trebao biti problem namiriti štetu.

Već sljedeći mjesec, u rujnu, Bandića, međutim, čeka suđenje u aferi Agram. Taj je predmet puno teži, i financijski i na druge načine, jer je uz Bandića optužena legija njegovih najbližih suradnika. Optužnica je vrlo široka i jako temeljita - od deset točaka potvrđeno je čak sedam, a tri su vraćene na doradu. Bandića se, ukratko, tereti da je, poznatim načinom upravljanja gradom, Zagreb oštetio za 25 milijuna kuna.
Nakon što je Vida Demarin, kao predsjednica upravnog vijeća Zagrebačke zaklade za pomoć osobama oboljelima od cerebrovaskularnih bolesti, istražiteljima ispričala da ju je Bandić u dva navrata nagovarao da promijeni iskaz i potpiše dokument neistinita sadržaja, istraga je proširena i na to djelo.
Ukratko - tu bi gradonačelnik - ako ne bude oslobođen, mogao proći vrlo loše i to ga čini nervoznim. Njegovi zadnji nastupi su čudna kombinacija državništva, gradske i kvartovske politike - svega tu ima, o svemu on govori, posvuda iskazuje svoj stav, kako bi u ovoj kampanji neprestano stvarao sliku “omnipotentnosti i omniprezentnosti”. Nakon hrvatsko-srpskih razmirica oko Oluje prozborio je kao drug Tito, u Savici bi, da nije bilo pucanja živaca, govorio kao kvartovski knez (on razumije svakog čovjeka, živi s običnim ljudima 24 sata na dan, suosjeća s njima, rješava njihove probleme, ali ne preko koljena), a na prošlomjesečnoj konferenciji za novinare opet je govorio kao “gradonačelnik Hrvatske” - premijer reformator.
“Moguće je da se opet kandidiram na predsjedničkim izborima. Ako se kandidiram, bit će bitka za svaki glas”, rekao je o sebi. “Ako se ne kandidiram, neće biti predsjednika bez podrške Milana Bandića. A ja ću uvijek raditi ono što od mene traže ljudi.
Spreman sam prihvatiti svaku funkciju koju mi građani Republike Hrvatske dodijele na poštenim izborima bilo koje razine.” Koalicijskim partnerima i premijeru poručio je da njegova stranka “neće odustati od ove Vlade jer nemamo bolju”, a na pitanje očekuje li spremnost na kompromis, odgovorio je kako je “premijer normalan čovjek koji voli ovu zemlju”. Obećao je svima sve i “sitno broji” do početka prvog i drugog procesa, a tajna njegove kampanje je pojavljivati se što češće u medijima, na gradilištima, među ljudima, stvoriti dojam sveprisutnosti...