Memoari Madeleine Albright: Franjo Tuđman ju je prezirao, a u Vukovaru je gađali jajima...

Rođena je kao Marie Jana Korbelová u Pragu, u tadašnjoj Čehoslovačkoj, služila je Sjedinjenim Državama kao 64. državna tajnica od 1997. do 2001. pod predsjednikom Billom Clintonom kao prva žena na toj poziciji, a imala je utjecaja i na politiku u Hrvatskoj.

Madeleine Albright preminula je u četvrtak u Washingtonu u 85. godini nakon borbe s karcinomom.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

VIDEO

Madeleine Albright | Video: KanalRi

Ona je 1993., dok su dijelovi Hrvatske bili pod srpskom okupacijom, postala američka veleposlanica pri Ujedinjenim narodima i zauzimala se za žešću poziciju prema bosanskim Srbima.

U memoarima je pisala kako se kao veleposlanica i ministrica bavila i krizom u bivšoj Jugoslaviji i posjete Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Brčkom i Banjoj Luci i kako se osjećala nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.

"Sama sam osjetila dokaze napetosti kada sam posjetila to područje nekoliko mjeseci nakon potpisivanja sporazuma. Kao ondašnji američki ambasador u Ujedinjenim narodima željela sam dati podršku naporima da se izbjeglice vrate kućama. U tom su smislu Ujedinjeni narodi nastojali pomoći Hrvatima da se vrate u područja koja su tijekom rata osvojili etnički Srbi, što se ovima nije sviđalo. Dok je naša delegacija obilazila tržnicu u Vukovaru, koji je tada još bio pod srpskom kontrolom, nitko se sa mnom nije želio rukovati. Odjednom su oko nas počela letjeti jaja, a čuli su se i povici “kurva” i “kučka”. Dobro mi je tada došlo znanje srpskog jer sam znala što te riječi znače. Dok su se moji kolege pitali što se događa, svojim sam pratiocima rekla: “Idimo odavde.” Dok su naši automobili odlazili, poletjelo je i prvo kamenje, jedan je kamen razbio prozor automobila u kojem su bili moji pratioci", napisala je Albright, prenosi Nacional.

"Nekoliko sati kasnije nazvala me moja nervozna, ali oštra kći. “Majko”, rekla je Anne, “CNN je upravo emitirao vijest da si bila opkoljena gomilom koja je na tebe bacala kamenje. Što ti misliš? Zašto se nerazumno ponašaš? Mogli su te ubiti.” Bio je to trenutak kada sam vidjela da su se uloge u našoj obitelji izmijenile. Moje kćeri sasvim su preuzele kontrolu nad obitelji, ne samo da su počele kontrolirati moje troškove i predbacivati mi da previše novca trošim na odjeću nego su se, eto, počele brinuti i za moju sigurnost na putovanjima. Kasnije sam im poklonila majice koje je dao napraviti jedan od ljudi iz moje pratnje, a na kojima je pisalo: “Kamenovan sam zajedno s Madeleine Albright u Vukovaru.”

'Tuđman izgubio svaku kontrolu nad vlastitim egom'

U Zagrebu, glavnom hrvatskom gradu, srela sam Franju Tuđmana, sjedokosog samoproglašenog oca domovine. Nekoliko godina prije, dok sam bila u UN-u, ugodno sam s njim ćaskala prisjećajući se ljetovanja na Brijunima u djetinjstvu. No sada sam se sukobila s Tuđmanom kao ekstremnim nacionalistom. Politički spretan, on je preuzeo u svojoj zemlji kontrolu nad svakom iole važnom institucijom, ali je istodobno izgubio svaku kontrolu nad vlastitim egom. On je pokušao Hrvatsku prikazati kao zapadnu demokraciju, ali je vladao njome željeznom šakom i korumpiranom dušom.

Rekla sam mu da Sjedinjene Države osjećaju toplo prijateljstvo prema hrvatskom narodu te žele dobre odnose, ali nam je potrebna suradnja. On je odgovorio da Hrvatska duboko cijeni odnose s nama i 'u potpunosti podržava Daytonski sporazum'. No tada je došlo 'ali'. Hrvatska ne može primiti više od malog postotka srpskih izbjeglica, koji se imaju pravo vratiti, rekao je. Hrvatska ne može obećati da će surađivati sa sudom za ratne zločine, ako to ne uradi i Srbija, niti može podržati koncept jedinstvene Bosne jer će ona postati bazom islamskog fundamentalizma. Usto nam je predbacio da Zapad ignorira Hrvatsku.

Slom 'zelenog polumjeseca' i razbijanje 'pravoslavnog križa'

Podsjetila sam Tuđmana da su na mene bacali kamenje što sam branila prava hrvatskih izbjeglica u Vukovaru. Rekla sam da na Zapadu neće biti mjesta za zemlju koja prakticira ili opravdava etničko čišćenje i upozorila sam ga da će američka podrška međunarodnim zajmovima ovisiti o njegovoj suradnji.

Tijekom razgovora Tuđman se očito nadao da će dugačkim govorancijama uspjeti spriječiti raspravu pa je započeo priču o balkanskoj povijesti. Govorio je o potrebi katoličke Hrvatske da slomi muslimanski “zeleni polumjesec” koji se proteže od Balkana do Bliskog istoka te razbije slavenski “pravoslavni križ” koji se prostro ovim područjem. Tradicionalne europske vrijednosti, rekao je, podrazumijevaju da ga mi moramo podržavati dok on stvara etnički čistu “zapadnu” zemlju.

Bilo je besmisleno bilo što odgovoriti jer on i tako nije nikoga slušao. Ipak, na kraju sam postavila završni zahtjev. “Bosna”, rekla sam, “treba trgovačke putove prema sjeveru. Posjetit ću sutra Brčko i željela bih objaviti da se vi slažete s otvaranjem tamošnjeg mosta. Je li to moguće?” Tuđman se složio, što je bio pozitivan korak.

Jugoslavija kao dio Europe

Tog popodneva putovala sam u Beograd da se sretnem sa Slobodanom Miloševićem. To će biti jedini put da smo se susreli licem u lice. Unatoč svemu što se o njemu ranije znalo, Milošević je uspio uvjeriti neke diplomate da mu se može vjerovati na riječ. Pomagala je pri tome činjenica da je govorio engleski i što je osuđivao svoje sunarodnjake među bosanskim Srbima. Iako je dobar prevarant, on nije na dovoljno sofisticiran način razumijevao Zapad. U svakom slučaju podcjenjivao je odlučnost administracije predsjednika Billa Clintona.

Rekla sam mu da sam upravo provela veoma važan tjedan u Europi, tijekom kojeg je potpisan sporazum između SAD-a i Rusije, dogovoreno novo partnerstvo između Europe i SAD-a te obilježena 50. godišnjica Marshallova plana. Podsjetila sam ga da u tim važnim događajima njegova zemlja nije sudjelovala, ali da se to može promijeniti ako Beograd bude poštovao svoje obveze. Milošević mi je odgovorio – kao što to neprijateljski nastrojeni Srbi najčešće čine – da govorim netočne stvari jer nisam dobro upoznata s poviješću i sadašnjom situacijom u području. Rekao je da bi Jugoslavija svakako trebala biti dio Europe, ali to međunarodna zajednica onemogućava.

Pokušao me šarmirati, izbjegla sam to

Prekinula sam ga pristojno, ali odlučno: “Vrlo sam dobro obaviještena o ovom području, moj je otac o njemu napisao knjigu, i ja sam pratila događaje vrlo pažljivo. Ne treba mi vaša lekcija iz povijesti.” Složila sam se da se prema njegovoj zemlji međunarodna zajednica treba ponašati fer te sam ga podsjetila da sam ranije tog dana bila u Hrvatskoj, gdje sam se zalagala za srpske izbjeglice. Rekavši mu da smo spremni razvijati dobre odnose, upozorila sam ga da su za to potrebna njegova konkretna djela. Zatražila sam da preda Haagu tri optužena ratna zločinca, za koje smo znali da još služe u jugoslavenskoj vojsci. Praveći grimase Milošević je rekao da će proučiti optužnice koje sam mu dala te, ako su dokazi snažni, predložiti da se osumnjičenicima sudi, ali pred lokalnim sudovima u Srbiji. Nije pristao na izručenje.

Na kraju sam ga pritisnula da se sastane s vođama albanske zajednice s Kosova. Rekla sam da Sjedinjene Države i druge zemlje mogu poslati svoje predstavnike na takav sastanak ako bi to bilo od pomoći. Milošević je rekao da problem Kosova ne želi internacionalizirati te da njegova zemlja ne treba vanjsku pomoć. Prije nego što smo završili, održali smo i sastanak u četiri oka, tijekom kojeg me je srbijanski predsjednik pokušao šarmirati, a ja to nastojala izbjeći. Moj je zadatak bio mnogo lakši. Kad smo izašli iz njegova kabineta, tamo su čekali reporteri. Osjetila sam se prevarenom jer smo se bili dogovorili da neće biti slikanja. Usto, nisam mogla na brzinu smisliti način kako da izbjegnem rukovanje. Rukovala sam se s njim, ali sam imala hladan, bezizražajan izgled lica."

'Srbi su sjajan narod!'

- Imam najveće poštovanje prema njima. Ne može se cijeloj naciji pripisati kolektivna krivnja. Postoje pojedinci koji su odgovorni za etnička čišćenja, genocid i ratne zločine - rekla je bivša američka državna sekretarica 2012.

Samo mjesec dana ranije isprovocirala ju je grupa prosrpskih Čeha u knjižnici u Pragu pa je vikala: “Izlazite, izlazite“ i “Odvratni Srbi“.