Mali rekorder: Svakog tjedna Stipan (13) ulovi po pet riba

Kad nije u školi i ne spava, Stipan Barišić (13) je na mulu. Lovi ribu. Cijeli Biograd zna ovoga dječaka koji iz mora vadi kapitalce na kojima će mu pozavidjeti i četverostruko stariji od njega. A nema ni brod...

Ponekad svoju obitelj počasti kakvim kvalitetnim komadom iz mora, a ostalo proda, većinom ugostiteljima koji Stipanov ulov nude u restoranima.

Sve što je ikad zaradio potrošio je za – ribolov. Nova tunja, olova, novi štap kojih sad ima više od trideset... Neki su kraći, neki duži, neki sasvim kratki – to su oni za lignje. I nema im kraja. Svaki ima svoju priču, svoj ulov.

- Kad sam bio mali, stalno sam htio biti uz more. Ne znam zašto. Najviše volim loviti ribu - kaže samozatajni Biograđanin, a mama Tina klima glavom.

- Kao dijete u šetnjama uvijek je htio biti do mora, gledati u dubinu, uvijek sam se bojala da mi se ne otrgne iz ruke i ne upadne. Ili skoči, prije bi bilo to. Sad smo svi ponosni na njegove ulove.

Kad je imao deset godina, ulovio je atlantskog plavog raka koji je u Jadran najvjerojatnije došao balastnim vodama. Lovi pet, šest ugora tjedno, a ove godine oborio je vlastiti rekord i “dignuo” ugora od 9,4 kilograma, većeg od svoje visine.

Nije rijetkost da se ugor digne s kraja, ali ono što je uslijedilo izgledalo je filmski. Gigantska lica, primjerak bijele ribe od 15 kilograma, bio je ulov u kojem je Stipan pobijedio nakon teške borbe. Jaka riba nije se dala i nije bilo nimalo lako izvući je na kraj.

Borba nije bila laka

Stipan je taj dan čekao brancina, a na ješku mu je došla lica. Štap i Stjepan za nju su bili preslabi, štap je pukao, a lica pobjegla.

Dječak je otišao kući, spremio štap i novi, deblji najlon te se nakon dva dana “nacrtao” na rivi. A pojavila se i lica. Borba je ponovno mogla početi i nije bila laka, a Stipan je ovaj put iz nje izašao kao pobjednik.

Većinu toga što ulovi Stipan “diže” na srdelu, omiljenu ješku koju rano ujutro kupi od biogradskih ribara.

Ovaj mršavi plavokosi dječak štapom rukuje kao profesionalac, član je Sportsko ribolovnog društva Podlanica i ima snop medalja s raznih natjecanja.

Čeka još samo tunu

San mu je jednog dana imati brod i ići na big game fishing. Za koji dan krenut će u osmi razred. Ne zna još u koju bi srednju, ali po svemu sudeći, kao najlogičniji izbor, to će biti Pomorska škola u Zadru.

Za kraj, pitali smo Stipana što najviše voli jesti.

- Volim jesti sve iz mora. Baš sve. I ribe i lignje, sipe, rakove, školjke.

Ali što voli baš najviše?

Najviše volim tunu.

Je li ikad ulovio tunu?

- Nisam. Još. Nju još čekam - zaključio je svoju priču Stipan zamišljenog pogleda.