U samo godinu dana broj čitatelja u Hrvatskoj drastično je pao. Put je to u društvo u kojem nam ni ‘pametne ploče’ neće puno pomoći - postat ćemo društvo tabula rasa
'Magična' knjiga: U Jugoslaviji ju je imao tek svaki peti dom...
Možda nije postojao bolji trenutak za još jedno izdanje kultnog distopijskog romana “Fahrenheit 451” na hrvatskom. Objavila ga je izdavačka kuća Vorto Palabra baš u godini kad se u hrvatske učionice prvi put uvode “pametne ploče” u okviru reforme školstva nazvane “Škola za život”. Iako je Ray Bradbury napisao roman davne 1953., on govori upravo o tome – o budućnosti u kojoj su knjige zabranjene, a jedini izvor informacija su veliki ekrani preko kojih državne vlasti emitiraju strogo kontrolirani program.
Književnost je pred izumiranjem, a vatrogasci umjesto da gase požare, sad imaju novu ulogu – da pale knjige jer tjeraju ljude na razmišljanje. Montag, glavni lik i vatrogasac, obavlja taj posao – da tako kažemo – s puno žara, a kod kuće ga čeka žena Mildred koja dane provodi pred velikim ekranom gledajući isprazne programe. Televizija je jedino sredstvo informiranja, putem koje se kontrolira stanovništvo i reguliraju međuljudski odnosi. Program isključivo služi zabavi, a oni koji bi i htjeli nešto pročitati, više za to nemaju dovoljno strpljenja ni koncentracije. Z vuči poznato? Itekako! Ne treba zaboraviti da je ovako preciznu sliku naše stvarnosti Bradbury skicirao u vrijeme kad televizija nije bila ni približno tako moćan medij. U trenutku, kad je pisao prvu verziju svog romana, a bilo je to 1947. godine, prošlo je bilo samo devet godina otkako je Orson Welles s radio dramom “Rat svjetova”, natjerao milijune Amerikanaca da spas potraže u skloništima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Radio je uz novine bio glavni izvor informiranja i njemu se bezrezervno vjerovalo. Knjiga “Fahrenheit 451” je na hrvatski jezik prvi put prevedena 1963. Bilo je to samo sedam godina od pokretanja prvog televizijskog programa na ovim prostorima. Magičnu kutiju u tadašnjoj Jugoslaviji imalo je tek svako peto domaćinstvo, pa je i čitateljima u Hrvatskoj ovaj roman bio tek puka fikcija. No, danas “Fahrenheit 451” treba čitati s mnogo više pažnje no ikad. Roman koji je dobio naziv prema temperaturi na kojoj papir počinje gorjeti, zapravo je pedantno opisao sve ono što nas je dočekalo s prijelazom u novo tisućljeće. U tom smislu “Fahrenheit 451” često se uspoređuje s drugim čuvenim distopijskim romanima, poput Orwellove “1984” ili “Vrli novi svijet” Aldousa Huxleyja , no za razliku od njih, ovdje se ništa ne događa po naredbi Velikog Brata ili Nadzornika. Postoji imaginarna vlast, ali puno su veći problem, kao što kaže Montag u romanu – ljudi koji su se sami prestrašili zastrašujuće širine mogućnosti koju pruža znanje, što ne mogu podnijeti različita mišljenja i ne žele preuzeti odgovornost izbora. Bradbury u svom romanu napisanom prije više gotovo 70 godina upozorava na utjecaj i moć masovnih medija, poigrava se i on sa psihološkim manipulacijama koje dolaze s velikih ekrana, no najizravnije govori o ukidanju kulture čitanja.
Paljenje knjiga u trenutku pisanja “Farenheita” autoru je već bilo dobro poznato. Činili su to jednako zdušno i Hitler i Staljin, no odustajanje od čitanja knjiga u to vrijeme nije bilo baš lako zamislivo. Sredinom prošlog stoljeća knjige su bile osnovni izvor znanja, pa je tako i sam Bradbury strastveno obilazio knjižnice i pasionirano čitao, da bi na kraju u roman pretočio svoj najveći strah. Kad je u pitanju Hrvatska, odbacivanje knjiga koincidirat će točno nekako s “fin de siècle”. Jedino u čemu je Bradbury pogriješio jest da nije totalitarizam, nego upravo demokracija u nas uništila kulturu čitanja. Mnoge naše izdavačke kuće tih su godina rapidno propadale, a one koje su u novoj državi nastale i eventualno opstale, danas životare jer knjige se u Hrvatskoj jednostavno ne čitaju. Ne treba zaboraviti da su se tijekom 90-ih čak i hrvatski bibliotečni fondovi temeljito pročišćavali od “nepoželjnih” knjiga bilo da su bile ideološki nepoćudne ili pak zato što su otisnute na ćirilici ili ekavici. Osim toga, uz neizmjerne mogućnosti izbora između stotina televizijskih programa koji zadovoljavaju svačiji ukus, kao i interneta, na kojem se najčešće traže instant rješenja, mlađe generacije otvoreno govore da im knjige više nisu “napete”.
Čitanje zahtijeva spokoj, strpljivost i mentalni napor, pa danas kad pred ekranima, baš kao u “Fahrenheitu 451” provodimo najviše vremena u potrazi za razbibrigom, knjige su postale nepoželjne. U samo godinu dana broj čitatelja u Hrvatskoj drastično je pao. Jednu knjigu godišnje je, umjesto 56 posto građana, koliko ih je bilo 2017. godine, pročitalo u 2018. godini samo 42 posto njih. Put je to u društvo u kojem nam ni “pametne ploče” neće puno pomoći - postat ćemo društvo tabula rasa. Baš zato “Fahrenheit 451” danas je aktualniji no ikad prije.