Blog Rujane Jeger: Bez dlake na jeziku o 'lovcu i sakupljaču'

Moj muž Jeger, kako mu samo ime kaže, rođeni je lovac i sakupljač.

Na moru lovi ribe, u prirodi sakuplja plodove - od gljiva, šparoga, do divljih voćaka i kapara, dok u gradu sakuplja (navlači, dovlači, ravlači) raznorazne stvari po buvljacima....

od Atene do Pariza, Istanbula, Berlina - gdje god sam ja hodočastila po arheološkim muzejima, on mi se osvećivao prevrćući po rukama svaki predmet poput svrake, ne obazirući se na opasnost od E.coli ili džepara, vremenske prilike ili prolaznost vremena - pa čak i glad!

I tako, nakon što mi je solidno napunio kuću koještarijama (znate one reality serijale o bolesnicima koji napune kuću glupostima pa onda nemaju više kamo hodati? 

Tako će on završiti umrem li prva!), zaključila sam da mu ne mogu baš zabraniti da dovlači nove stvari, ali mogu mu zadati neki specifičan i zeznut zadatak koji će kanalizirati tu njegovu bolešt....ovaj, strast i postaviti pred njega gadan izazov.

 Znate ono, vuk sit, a koza cijela; on sretan a ja imam kuda hodati, sjesti, itd.

Tako sam smislila podli plan; razglednice ne zauzimaju previše mjesta! Zadatak? Skupljanje razglednica koje imaju motiv psa, po mogućnosti fotografije i to, ako je ikako moguće - terijera. Naravno, što starije, to bolje!

Što je najgore, ne samo da mu ide sasvim solidno, nego sam sada ja otkrila nešto što nisam očekivala - strast. Naime, zaboravila sam jednu kvaku: svaka razglednica ima i stražnju stranu, tekst. Priču. Emociju. A to je ono na što se palim. 

Kad gledam film, može sto automobila u pozadini odletjeti u zrak, a ja ću razmišljati o dijalogu i neću niti primijetiti sve te posebne efekte na koje su utrošeni milijuni dolara.

A kada mi je tek ruku dopao i jedan serijal razglednica iz kojeg sam uspjela donekle rekonstruirati život jedne zanimljive mlade žene iz Austrije, posve sam poludjela. Ali o tom - po tom...

Doći će red i na to - stay tuned :)

Tako mi se učinilo zanimljivom idejom da te razglednice/priče/emocije podijelim s vama - tko zna, možda naletite na nekog davno zaboravljenog pretka/pretkinju od kojeg ste naslijedili ljubav prema psima. 

A naslijedili ste je jer inače ne biste sada bili na ovoj stranici, zar ne?

Odlučila sam početi od najnovijeg ulova, razglednice koja prikazuje četiri oštrodlaka foxterijera, a tko je čitao Bez dlake na jeziku zna da je upravo foksterijer Pol bio upravo Moj Prvi Pas! 

Zanimljivo je da ovi psi, a pretpostavimo da su simljeni četrdesetih, jer razglednica je iz 1947. godine, po tipu više sliče Dašenjki legendarnog Karela Čapeka i mom Polu koji je bio oštenjen 1980. godine nego onim foksijima koje danas viđam po izložbama pasa - a nije samo frizura u pitanju.

 Ako mene pitate za mišljenje - a ako i ne pitate, baš me briga jer ovo je moja stranica :) - ovi su puno ljepši nego oni moderni! Ali, što bi se reklo; "Sto ljudi, sto ćudi, pa to je da pas poludi!"

Razglednica je (u originalu, naravno) napisana nalivperom,  i čini se da je "voli Tvoj Kosta" napisano nakon što je autor umetnuo novu patronu - ili umočio nalivpero u tintu....

Sjećate li se, vi stariji od četrdeset - likovnog odgoja i tinte i nalivpera i mrlja na prstima, razlijevanja? 

Dok čitam ove riječi zamišljam nekog inžinjera u gruboj odjeći od čoje kako sjedi u nekoj kancelariji u Grubišnom polju i piše svojoj ženi koja to čita u kućnoj haljini na cvjetiće dok joj do nogu sjedi foksterijer imenom Bela. 

Inače, ova razglednica sadržava i jednu filatelističko-politički podatak za koji do sada nisam niti znala (ili smo ga učili u školi ali sam ga naravno zaboravila) - na markama piše Demokratska Federativna Jugoslavija.

To je ime koje je bilo aktualno samo u prijelaznom razdoblju između tzv. Prve  i Druge Jugoslavije, odnosno samo od 7. ožujka do 29. studenoga 1945., iako se taj naziv spominje i u vrijeme konstituiranja federalnih država (koje su kasnije nazvane narodnim republikama). Pa ipak, marke iz tog razdoblja bile su u opticaju očito "do isteka zaliha".

Ovo se ime pojavljuje nakon što je kralj Petar II. Karađorđević pristao na formiranje kraljevskog namjesništva, koje je potom dalo mandat Josipu Brozu Titu za formiranje privremene vlade, u koju su ušli članovi NKOJ-a i šest istaknutih građanskih političara.

Nova vlada nije prisegnula "kralju i narodu", kako su prisizale vlade Kraljevine Jugoslavije, nego samo "narodu". Ime države je zato promijenjeno, iako monarhija nije još službeno ukinuta. Ostala je na snazi odluka AVNOJ-a o zabrani povratka kralja u zemlju, te dogovoreno da će se to pitanje riješiti demokratskim putem po završetku rata.

Ustavotvorna skupština je 29. studenoga 1945. (da vas podsjetim - Dan Republike, zastave, karanfili, nema škole) donijela odluku o ukidanju monarhije, te ime države promijenila u Federativna Narodna Republika Jugoslavija; novo je ime stupilo na snagu Ustavom od 31. siječnja 1946.... "and the rest is", kako kažu - "history". Doslovno.

Ali kao arheologinja vam kažem - pišite tu i tamo razglednice na papiru, jer od svih naših e-maila, tweetova, FB poruka, SMS-ova, telefonskih razgovora - neće ostati ama baš ništa. Kao ni od ovog (ili bilo kojeg drugog) bloga....

P.S.

Doduše, ni od papira ne ostane puno, ali ne mogu vas savjetovati da počnete klesati kamene pločice ili utiskivati klinom slovca u glinu. Što je, realno - jedini način da vaša uspomena živi zauvijek. Ili bar koju tisućicu godina. 

Napomena:

Članak o 'lovcu i sakupljaču' preuzet je s bloga ' Bez dlake na jeziku' Rujane Jeger, hrvatske književnice, kolumnistice i autorice istoimene knjige.  Opširnije o autorici