Livaković: Upoznao sam Turčina koji nam je zabio 2008. Zbog njega sam povraćao dva dana

Postao je miljenik nacije u prosincu 2022. godine kada je bio jedan od najboljih golmana na Svjetskom prvenstvu u Katru. Bili su to dani kada je cijela Hrvatska živjela kao u bajci. Briljirao je protiv Japana i Brazila i odveo nas u polufinale Mundijala. Na kraju smo se okitili broncom.

Pokretanje videa...

06:52

Trening nogometne reprezentacije uoči odlaska u Egipat | Video: Borna Škof/24sata

Pričamo, naravno, o sjajnom Dominiku Livakoviću koji je prošlog ljeta napustio Dinamo nakon osam godina i skrasio se u turskom Fenerbahčeu. Ne daje često intervjue, ali ovaj put se otvorio kod Roberta Knjaza u emisiji 'Knjaz kod vatrenih'.

- Izbjegavam intervjue. Ja sam taj koji se zacrveni u društvu. Kad se priča o meni i dobro i loše - priznao je Livaković.

Rodio se u Zadru 9. siječnja 1995. godine, a tamo se i zaljubio u nogomet. No, kako i priliči gradu košarke, prvo je započeo s tim sportom. 

- Trenirao sam košarku dvije godine, ali kako je mama uvijek kasnila po mene, pored je bio nogometni teren pa sam se zaljubio u nogomet. Najdraži košarkaš mi je Carmelo Anthony.

Dvorana Krešimira Ćosića u Zadru izgrađena je 2008. godine, a zanimljivo, prvi koš zabio je upravo Livaković! Tada je imao 13 godina. 

- Pogodio sam tricu iz prve. Dvorana nije bila gotova, postavljali su koš. Došao sam isprobati i pogodio. 

Već sa šest godina počeo je trenirati nogomet, ali na jednoj drugoj poziciji. 

- Na prvom treningu bio sam napadač. Vidio sam golmane na Višnjiku kako se bacaju pa mi se svidjelo. Onako je blato oko tebe, baciš se ko svinjica i dobro ti je ha-ha. Kad se ovako igra bezveze, onda volim igrati. Nekada sam znao u Dinamu igrati na treningu, bili su zadovoljni. 

A bivši suigrač Danijel Zagorac ga je usporedio s legendarnim Drogbom. 

- Jak sidrun, još onako kada ti se okrene leđima. Malo mu treba da zabije gol.  

Livaković je 2012. godine otišao u NK Zagreb, da bi tri godine kasnije pojačao Dinamo.  

- Bio sam četvrti golman u početku. Treći bude na tribini, četvrti bude doma. Veliki peh imao sam na početku jer sam slomio mali prst. Poslije sam iskoristio priliku i postao prvi golman sve do odlaska. 

Što pamtiš iz Dinama?

- Slavlje na Macoli. Kada smo se prošle godine vraćali iz Splita gdje smo osigurali naslov. Kada osvojiš prvenstvo, a cijelu godinu naporno radiš za to. Sve emocije ti stanu na toj benzinskoj pumpi.

S kim si bio najbolji u Dinamu?

- Od Zagorca sam mogao posuditi šećer u tri ujutro. Mišića bih zvao kada bi trebalo promijeniti nešto na automobilu, on stalno nešto gleda. Za radove oko kuće, zvao bih Perića, on se bavi nekretninama. Za robu bih zvao Ristovskog, on je taj tip, moda, Italija. A zapjevati? Ovaj jedini koji je ostao. Petković je baš za podignuti atmosferu.

- Najdraži film? Harry Potter, sve ih volim. Tetovaže nikad neću imati. Ne privlači me. Poslije utakmice uvijek pojedem pizzu, margarita mi je najdraža. Rituali prije utakmice? Pomolim se Bogu da mi pomogne.

Fenerbahče ima između 10 i 14 milijuna navijača.

- Baš su ludi za nogometom. Prve dvije utakmice me glava zaboljela, pogotovo kada krenu zviždati. Po utakmici ima 50 tisuća navijača. 

Bh. napadač Edin Džeko i njegov sunarodnjak Rade Krunić, srpski reprezentativac Dušan Tadić i Slovenac Zajc su mu suigrači.

- Zovu nas balkanbahče.

Otkrio je i svog idola.

- Zbog Casillasa sam počeo igrati nogomet. Čuo sam se s njim preko poruka. Hvalio me nekoliko puta, da sam dobar. Zahvalio sam mu se i odgovorio mi je.

Zagorac?

- Legenda. Od njega sam puno naučio. Vjerojatno je najspremniji igrač u Dinamovoj svlačionici. Svaki trening koliko je bio uporan, koliko je radio, samo me tjerao da budem bolji. Radi sto na sat - rekao je Livaković, a Zagorac kaže na to:

- Nisam mu dao priliku da se opusti i vjerujem da ga je to tjeralo naprijed uz njegov karakter, svaki dan je maksimalno fokusiran. Ja sam mu bio podrška i shvatio je. Drago mi je ako sam doprinio njegovoj karijeri - rekao je Zagorac. 

Jesu li golmani normalni?

- Ako svi kažu da nisu, onda nisu - rekao je Livaković, a Zagorac dodao:

- Moraš imati neku grešku ako si golman. Svaki dan sebe opredijeliti da se moraš bacati sto puta dnevno. Zamisli da baciš neku stvar sto puta pa ćeš vidjet hoće li raditi. Mora neki kliker biti koji nije na mjestu. 

Najbolje stvari golmanskog posla?

- U životu je najljepše zaštititi obitelj. Tako tu želiš zaštititi gol. 

Veliki san bio mu je zaigrati za reprezentaciju, a njega je ispunio 2017. godine kada je debitirao protiv Čilea. Još kao dijete je s roditeljima gledao 'vatrene' na velikim natjecanjima. 

- Bio sam u Njemačkoj na SP-u 2006. i na Euru 2008. Imao sam svoj bubanj, ali roditelji mi nisu dali da ga nosim na utakmicu protiv Turske od koje smo ispali. I da, upoznao sam Semiha Sentürka koji nam je zabio gol, radi u Feneru kao trener. Rekao sam mu da sam zbog njega povraćao dva dana. 

Scene s dočeka nakon srebra u Rusiji pamtit će zauvijek.

- Kada vidiš kako su ljudi bili ponosni i sretni... Kao da su sve probleme ostavili iza sebe bar dok je trajalo Svjetsko prvenstvo. 

Što očekuješ na Euru u Njemačkoj?

- Imamo tešku grupu na Euru, drago mi je što igramo protiv jakih. Mi smo uvijek protiv jačih pravi - zaključio je Livaković.