Sveti Antun Padovanski ime je dobio jer u Padovi počivaju njegovi ostaci, a njegova je kanonizacija najbrža u povijesti jer je u manje od godine dana nakon smrti proglašen svetim
Omiljeni svetac cijelog svijeta, u Lisabonu se rodio kao Fernando
Sveti Ante omiljen je svetac u Hrvatskoj, dio gradova mu se s posebnim poštovanjem obraća kao svojem nebeskom zaštitniku, a brojne crkve i župe nose njegovo ime.
Ante je svetac kojeg ljudi diljem svijeta zazivaju zbog tisuću raznih životnih potreba jer je poznat kao spremni pomoćnik u bilo kojoj ljudskoj nevolji. Vjernici u Hrvatskoj svetog Antu slave na tri načina, jedan je slavljenje utoraka, drugi je nošenje njegove medaljice, sličice ili kipića, a treći je darivanje za Kruh svetog Antuna u korist siromaha.Čini se da je ta praksa danas najrašireniji način štovanja sv. Antuna. Postanak te prakse pripisuje se čudu po zagovoru Svetog Ante.
POGLEDAJTE VIDEO: Blagdan sv. Ante u Hrvatskoj
Pokretanje videa...
Sveti Ante danas je zaštitnik siromašnih i potlačenih, propovjednika, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja Portugala i vjere u Presveti Sakramenat. Na blagdan sv. Ante posebnost je blagoslov djece i cvijeća, ponajviše ljiljana koji se smatraju njegovim cvijetom.
Tisuće i tisuće vjernika svakog 13. lipnja okupljaju se u župama svetog Ante diljem zemlje kako bi proslavili blagdan tog sveca.
Čuda sv. Ante
Nedugo nakon što je u Padovi izgrađena bazilika Svetog Ante neki se dječačić, po imenu Tomasino, igrao nedaleko od nje i nesretno pao u veliku posudu s vodom. Kad ga je njegova majka nakon duljeg traženja našla bilo je prekasno. Izvadivši ga iz vode nije više pokazivao nikakve znakove života.
Očajna majka tada zavapi velikom čudotvorcu, Svetom Antunu, uz obećanje da će siromasima udijeliti toliku količinu brašna koliko teži njezin nesretni sin. I bi uslišana. Dječačić je istoga trenutka živnuo, kao da mu se ništa nije dogodilo. Od tada je nastao običaj da štovatelji sv. Antuna na razne načine pomažu siromasima, u prvim vremenima nazvan 'težinom dječaka', a kasnije 'kruhom siromaha' te naposljetku 'kruhom sv. Antuna'.
Krio je svoju učenost, bio ponizan i živio Evanđelje
Sveti Ante rođen je kao Fernando Martins de Bluhoes u Lisabonu 1195. Živio je samo 36 godina i preminuo 13. lipnja 1231. Na dan njegove smrti se i slavi njegov dan u cijelom svijetu.
Kada je stupio u red franjevaca, dobio je ime Antun. Preminuo je u talijanskoj Padovi, gdje i počivaju njegovi ostaci. Po tom mjestu je i dobio nadimak Padovanski. U Portugalu ga štuju kao Santo Antonio de Lisboa.
Najprije je s 15 godina stupio u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Prelazi u Koimbru u isti red, a nakon osam godina zaredio se za svećenika. Kada je don Pedro u Koimbru donio ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje, među njima i ostatke sv. Bernarda, koji su umrli mučeničkom smrću, mladi Fernando dobije poziv da i on stupi u red Franjevaca, što je i učinio 1220.
Prelazi u samostan Manje braće u Olivares kod Koimbre. Budući da je tamošnja kapelica bila posvećena sv. Antunu pustinjaku, uzme ime Antun. Molio je svoje glavare da ga puste Maurima u Afriku da propovijeda. Odlazi u prosincu 1220., prije 800 godina, no čim je stigao u Maroko je obolio i vratio se nazad u Španjolskoj. No njegovu lađu je vjetar odnio na Siciliju, kod grada Mesine, gdje su ga četiri mjeseca zbog groznice njegovala braća franjevci.
Veselio se ozdravljenju i da će na Duhove vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u Assisu, koji je ondje sazvao skupštinu franjevaca.
Nakon susreta s njim odlučio je ostati u Italiji. No sv. Ante je bio vrlo učen i obrazovan, ali to je pred svima krio. Molio je da ga prime u samostanu na najniže poslove, pa ga je u Romagni brat Gracijan primio da čita sv. misu u samostanu Montepaolo.
Nedgu nakon toga bila je skupština franjevaca i dominikanaca u samostanu Forli blizu Montepaola. Gvardijan tom prilikom naredi sv. Anti da govorom otvori skupštinu. Tada su se svi iznenadili i zadivili njegovim učenim govorom. Nakon toga imenovali su ga propovjednikom u Romagni, a to je čuo i sv. Franjo te mu je dao punomoć da propovijeda po cijeloj Italiji.
Ljudi su ga obožavali
Na tisuće ljudi bi se znalo okupiti oko njega i slušati ga pod vedrim nebom. Ljudi su ga voljeli i hrlili njemu ne samo slušati ga, već i razgovarati s njim i ispovijedati mu se. Zbog svojih propovjedačkih vještina i življenja Evanđelja 1222. sv. Franjo ga je imenovao učiteljem bogoslovije u Bologni te je tako postao prvi franjevac učitelj bogoslovije. Dvije godine kasnije napisao je svoje govore o poslanicama 278 na broju.
Nakon što je 1226. umro sv. Franjo, sv. Ante u 32. godini postao je provincijal proširene bolonjske provincije u sjevernoj Italiji. U tim je krajevima revno propovijedao, proširio red i činio čuda. U Rim odlazi 1230. na par mjeseci da pomogne u radu franjevaca.
No 13. lipnja 1231. sv. Ante umire u 36 godini u Arcelli kraj Padove. Braća su ga na njegovu želju pokopala u padovanskoj crkve sv. Marije Veće. Već u svibnju 1232. papa Grgur IX. proglasio ga je svetim te se odmah počela i graditi crkva njemu u ime. Završili su je 1263. U travnju te godine prenijeli su njegovo tijelo u tu crkvu, otvorili lijes i ostali zapanjeni. Tijelo mu je bilo istrulo, ali jezik je ostao cijel i rumen sve do danas.
Molitva svetom Anti za svaki utorak
Sveti Anto, veliki sveče i čudotvorče, s vjerom i nadom utječemo se tebi i tvome svetom zagovoru kod Boga. Svojim vjernim nasljedovanjem Isusa Krista, svojom pokorom, čistoćom, pravednošću, poniznošću, ljubavlju i drugim kršćanskim krepostima, svojom izvanrednom svetošću, zaslužio si vječnu slavu kod Boga i ljudi. Time si i nama pokazao put i primjer kako ćemo nasljedovati svoga Spasitelja Isusa Krista.
Bio si već za svoga zemaljskog života toliko drag Bogu da je Isus u liku djeteta sišao u tvoje naručje i da si, promatrajući ga svojim očima, mogao s njime tajnovito razgovarati. Sada si mu još draži u nebu. Molimo te, zagovaraj nas kod dobroga Boga. Preporučujemo ti, prije svega, potrebe Crkve u našem narodu i po svemu svijetu; preporučujemo ti sve svećenike da uspješno naviještaju ljudima Radosnu vijest i vode ih k pravom miru u Bogu; zatim, sve naše redovnike i redovnice, da se žrtvuju za Krista i bližnjega; sve naše obitelji, da žive po Božjem zakonu u slozi i ljubavi; našu mladež, da ustraje u svetim idealima; naše starce, bolesnike i sve koji trpe, da strpljivo za Isusom nose svoj križ; umiruće, da preminu u milosti Božjoj, i pokojnike, da se raduju vječnoj svjetlosti neba. Po tebi neka bude vječna hvala i slava Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu: 'Divan je Bog u svetima svojim!'.
Amen.