Dizajn WC-a je samo jedan od razloga. Naime, prostor ženskog i muškog toaleta je možda isti, ali najčešće nije. U muškima je veći broj pisoara, kojih stane više jer zauzimaju manje mjesta od kabina
NEKOLIKO RAZLOGA
Riješena dilema: Evo zašto su redovi žena za WC uvijek dulji
Ako ste žena, onda ste definitivno iskusili frustraciju stajanja u dugačkom, sporo pokretnom redu za WC dok dok gledate kako muškarci brzo ulaze i izlaze iz svojih. A vi ste vjerojatno razgovarali s drugima iz tog reda - 'Isuse, zašto to uvijek traje toliko dugo!'.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:24
Žene češće od muškaraca operu ruke i koriste sušilicu za ruke. To je razlog za više žena u WC-u. No, što je s kabinama? Studije pokazuju da muškarci provode u WC-u prosječno 60 sekundi, a žene 90 sekundi - što je 50% duže. Ako postoji isti broj toaleta za muškarce i žene, to će rezultirati gužvom u ženskom WC-u.
The Conversation navodi nekoliko razloga zašto u ženskim WC-ima znatno češće nastaje 'prometni čep':
Biološki razlozi
Neki su od razloga zašto ženama treba više vremena u zahodu biološki. Otprilike polovina ženske populacije je u menstruacijskoj dobi (između 12 i 52 godine), a najmanje 20 posto njih će imati menstruacija u trenutku kad se nađete u redu.
Menstruacija znači da se žene moraju baviti i drugim stvarima osim onih uobičajenih za zahod, poput mijenjanja uložaka ili tampona - odmotavanje, stavljanje i odlaganje korištenih materijala povećavaju trajanje vremena u kojem žena zauzima prostor WC-a.
Osim toga, žene imaju veću vjerojatnost da imaju određena zdravstvena stanja koja ih prisiljavaju da isprazne mjehur. U to spada cistitis, vrsta infekcije mokraćnog sustava koju uzrokuju bakterije. Češće su kod žena jer je kod njih manja udaljenost analnog i mokraćnog otvora.
Odjeća i dizajn
Ženska je odjeća dizajnirana tako da zahtjeva dulje vrijeme skidanja. Ideja o više od dva sloja odjeće možda je za mnoge muškarce potpuno mistična, ali žene često nose tri ili više, u praktične ili modne svrhe (ili oboje).
Zatim slijedi dizajn javnih WC-a. Naime, prostor ženskog i muškog toaleta je možda isti, ali najčešće nije. U muškima je veći broj pisoara, kojih stane više jer zauzimaju manje mjesta od kabina. Dakle, manje je prostora za žene da isprazne mjehur u ženskim toaletima, što znači da će ih manje žena moći koristiti u bilo kojem trenutku.
Također, pisoari u muškim toaletima znači da više pojedinaca može ući i izaći bez otvaranja, zatvaranja i zaključavanja vrata, a zatim ponovnog otvaranja ili brisanje WC školjke.
Muškarci znatno rjeđe nose torbe, pa i ne troše vrijeme na njeno odlaganje, primjerice na vrata WC-a. Dakle, već imaju slobodne ruke i ne trebaju tražiti (i žonglirati) gdje ih staviti.
Muškarci zapravo mogu ići bilo gdje
Žene znatno češće brinu o djeci i odvode ih na Wc. Slično tome, 81% plaćenih osobnih njegovatelja i asistenata ljudima kojima je potrebna pomoć u toaletu su žene. Oni mogu biti prisiljeni koristiti kabine (s izuzetno ograničenim prostorom za dvije osobe) kada odgovarajuće nisu dostupne.
Ako su s prijateljima ili obitelji, a ovisno o mjestu i vremenu dana, žene će često posjetiti javne toalete u parovima ili skupinama, a ne same. Taj se obrazac može dogoditi zbog sigurnosnih problema, a može biti i vrsta društvene navike. Nakon što žene završe u kupaonici i opere ruke, one mogu provesti neko vrijeme provjeravajući i namještajući odjeću i izgled u ogledalu.
Na nekim događajima na otvorenom pod okriljem mraka muškarci rijetko koriste javne toalete, a to očito smanjuje gužve u njima.
I povrh svega: Iz godine u godinu sve je manje ženskih WC-a!
Javni ženski zahodi su postali jedno od glavnih feminističkih pitanja jer ih iz godine u godinu ima sve manje. U Velikoj Britaniji je još 2010. bilo 5.159 sanitarnih čvorova, a njihov broj je u idućih osam godina spao na 4 486. Broj se smanjuje svake godine, a čak i kad postoje, ženski zahodi često nisu u tako dobrom stanju kao muški.
Zbog svega toga, ženama treba barem tri puta više WC-a nego li muškarcima da bi se izjednačilo vrijeme čekanja pred vratima. Ali u toliko tradicionalnim postavkama javnih zahoda, situacija je obrnuta i često puta ima više WC-a za muškarce nego li za žene. Kad na mušku stranu možete smjestiti kabinu i pet pisoara, na isti prostor na ženskoj strani možete smjestiti samo tri kabine.
To znači ne samo da žene gube sate svog života čekajući u redovima za toalet, već i da ne mogu koristiti javni prostor na isti način kao muškarci. Ova zagonetka prekriženih nogu nije slučajna. To je neuspjeh u planiranju i dizajnu. Kad mnoštvo muškaraca dizajnira svijet, a ima jako malo spoznaje o tuđim iskustvima, svijet se uglavnom kreira prema muškarcima i njihovim potrebama.
Rade li to namjerno? Ma, ne! Naprosto niti jedan upravo diplomirani inženjer arhitekture ne planira tako nešto, niti o tome razmišlja. Ali sabotaža se skriva drugdje.
Jer rješenje problema ženskih javnih toaleta je dobro poznato. To je loš omjer između kodificiranja prostora za nuždu koji bi trebao biti u omjeru 2:1 ili 3:1 u korist žena.
U Velikoj Britaniji ovaj paritet ostaje tek na razini smjernice. U Kanadi i SAD-u to je već odavno upisano u zakon o standardima i nove zgrade ili stare koje se obnavljaju moraju poštovati ovaj omjer.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'TKO MI BOLJE KUHA?'
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
