Candy Chang pokrenula je projekt ispisivanja napuštenih zgrada stvarajući od njega konstruktivno mjesto koje će ljude potaknuti da razmisle što im je uistinu važno
'Prije nego umrem, želim...' je projekt koji je inspirirao svijet
Prije nego umrem želim biti osuđen za piratstvo, prije nego umrem želim je još jednom zagrliti, prije nego umrem, želim u potpunosti biti ja - ovo su samo neke od poruka koje su ljudi ispisali na zidu napuštene zgrade u New Orleansu. Sve te dirljive ili smiješne poruke dio su projekta "Before I Die" ili "Prije nego umrem, želim..." koji je 2011. započela američka umjetnica Candy Chang. Željela je bolje upoznati svoje susjede, pružiti im osjećaj zajedništva i pritom spasiti stare zgrade koje su im nekad značile život.
Razmišljala sam puno o smrti. Bila sam jako zahvalna na vremenu koje sam imala s njom i postalo mi je jasno koje su mi stvari bitne u životu. Borila sam da održim tu perspektivu u dnevnom životu jer u svakodnevnici je lako zaboraviti što vam je doista važno
- New Orleans ima jednu od najljepših arhitektura u svijetu, ali ujedno i najviše napuštenih zgrada na svijetu - istaknula je.
No ipak, cijeli projekt potaknuo je jedan težak događaj u Candynom životu.
- 2009. izgubila sam nekoga koga volim. Zvala se Joan i bila je moja majka. Njena smrt bila je nagla i neočekivana. Razmišljala sam puno o smrti. Bila sam jako zahvalna na vremenu koje sam imala s njom i postalo mi je jasno koje su mi stvari bitne u životu. Borila sam da održim tu perspektivu u dnevnom životu jer je lako u svakodnevnici zaboraviti što vam je doista važno. I zato sam odlučila pretvoriti naše napuštene zgrade u velike ploče s natpisima "Prije nego umrem....". Već sljedećeg dana zid je bio potpuno ispisan - ispričala je Chang na svojoj prezentaciji međunarodne neprofitne organizacijeTED.
Uz ploče je ostavila i krede, a ljudi su mogli bez osuđivanja i prisile napisati što žele. Time je htjela navesti i ostale da razmisle što im je zaista važno u životu i da shvate koliko je on zapravo krhak. Željela je da cijelo susjedstvo podijeli svoje nade, želje i strahove, i da ih to poveže - otkrila je.
No njezino susjedstvo postalo je cijeli svijet. Projekt se pokazao toliko inspirativnim i dobrim da se proširio diljem SAD-a, na Veliku Britaniju, Kazahstan, Južnoafričku Republiku, Maleziju, Južnu Koreju, Kinu, Japan, Argentinu i Australiju.
- Zajedno otkrivamo koliko moćan javni prostor može biti ako mu damo priliku da ima glas i podijelimo to jedni s drugima. Dvije najvrjednije stvari koje imamo su vrijeme i odnosi s drugim ljudima - zaključila je Candy.