Puno mladih pacijenata koji mi dolaze se osjećaju da se moraju upustiti u seks utroje ili neki drugi seksualni čin kako ih ne bi obilježili frigidnima ili kako ne bi ostali bez partnera
CIJENA PORNOGRAFIJE
Cure ne prihvaćaju svoja tijela, a dečki ne mogu voditi ljubav
Kad je Lilly došla u moju ordinaciju izgledala je dosta nervozno. 15 godina i još uvijek u školskoj uniformi, objasnila mi je kako je ušla u seksualne odnose s dečkom s kojim je u vezi zadnja tri mjeseca, započinje svoju priču na Twitteru doktorica Philippa Kaye iz Londona.
Za sada, ništa neobično za većinu liječnika opće prakse. Dolazak kod doktora bez roditelja za djecu u ovim godinama isto nije ništa čudno. U mojih 15 godina rada naučio sam da ništa ne pretpostavljamo pacijentu dok ne počnu pričati.
Lilly mi je rekla da se ne osjeća normalno, napisala je.
- Bi li bilo u redu da tamo dolje sve skinem s laserom - pitala me je misleći na stidne dlačice. Potom je objasnila da joj je njezin dečko koji isto ima 15 godina, rekao da ne izgleda 'normalno'.
Bila je zabrinuta da će je, ako ga ne posluša, ostaviti. Ili još gore, da će reći svim svojim prijateljima o 'njezinom problemu'.
Dva dana kasnije, 23-godišnji muškarac po imenu Jake došao je na operaciju, jako zabrinut. Započeo je vezu sa ženom koja mu se dugo sviđala, ali kad je došlo do seksa, Jake je imao problema s erekcijom. Bio je prestravljen jer je mislio da bi mogao imati neku vrstu erektilne disfunkcije.
Prije deset godina, pacijenti kao što su Lilly ili Jake su bili rijetkost. Danas sam primijetio dramatičan porast mladih ljudi s ovakvim problemima, a najmanje jedan pacijent tjedno posjećuje moju ordinaciju u sjevernom Londonu zbog 'problema' s njihovim tijelom u seksualnom smislu.
Oni su 'previše dlakavi', 'premali', 'preveliki', 'krivog oblika', 'krive boje' ili misle da seksualno nešto krivo rade.
Uzmite na primjer Amy (19), koja je osjećala pritisak da se upusti u nešto sa svojim dečkom što ju je boljelo, a nije znala može li ga odbiti. Puno mladih pacijenata koji mi dolaze se osjećaju da se moraju upustiti u seks utroje ili neki drugi seksualni čin kako ih ne bi obilježili frigidnima ili kako ne bi ostali bez partnera.
Mogu sa sigurnošću reći da u većini slučajeva u kojima postoji zabrinutost zbog izgleda genitalija, ništa nije krvio. I svakako, nitko se ne bi trebao osjećati da mora pristati na neki seksualni čin. Ali psihološki gledano, pacijenti pate od niskog samopouzdanja, tjeskobe, a u nekim slučajevima čak i od depresije, jer vjeruju da s njima 'nešto nije u redu'.
Odakle dolazi ta paranoja i pritisak? U mojoj glavi, nema sumnje da je jedan od glavnih uzroka koji uzrokuje taj negativni trend - pornografija.
Bilo da se radi o prijenosnom računalu kod kuće ili mobilnom telefonu koji se dijeli među učenicima u školi, pornografija ima štetan učinak na to kako cijela generacija ljudi gleda na svoja tijela i to je jedan od razloga zbog kojih se osjećaju loše. I vjerujem da se stanje pogoršava.
Čak i kad postoji emotivna potpora bližnjih, mladi se ne osjećaju dovoljno samopouzdano da kažu voljenoj osobi, učitelju ili prijatelju o svojim nesigurnostima.
I dok smo, kao društvo, povezani bolje nego ikad prije, zahvaljujući društvenim mrežama, mladi ljudi mi kažu da se osjećaju sve izoliranije. Možda imaju stotine prijatelja na Instagramu, ali nitko s kim mogu razgovarati.
Oko dvije trećine je izjavilo da su prvi put vidjeli pornografiju kada to uopće očekivali, ili su im ju drugi pokazali.
Kad sam bio mlad čovjek, u osamdesetim godinama, ljudi su morali ići na kiosk ili znati nekoga tko ima starijeg brata s 'erotičnim časopisom' kako bi dobili pristup pornografiji. Djeca su se upoznavala sa seksom čitajući romane Jilly Cooper ili tatinog Playboya, koji su bili drastično manje eksplicitni od danas dostupnih slika i videa.
No, jednostavna pristupačnost pornografije pretvorila je ekstremne seksualne prakse u svakodnevno gledanje, a postupno adolescentsko istraživanje seksa se dramatično ubrzalo. Djeca se sada katapultiraju od nule do 100 u svijet odraslih za koji su možda fizički spremni, ali ne i emocionalno.
Od razgovora s roditeljima, ali i sa mojom djecom koja su još uvijek u osnovnoj školi, znam da čak i nešto tako nevino kao što je istraživanje cirkulacijskog sustava tijela za domaću zadaću može lako dovesti do toga da dijete vidi eksplicitne slike na internetu ako roditelji nisu postavili zaštitu i filtere. Djeca od osam godina, pa čak i mlađa, su udaljena samo par klikova od teške pornografije.
Pacijenti kao što su Lilly, Amy i Jake su rezultat toga. Oni su generacija mladih koja je nepotrebno pod stresom, anksiozna i ponekad depresivna zbog svog tijela i seksualnog života.
naglo povećanje pornografskih materijala i njihove sve veća dostupnost mladima također dovodi do alarmantnih promjena u načinu na koji se njihov mozak razvija. Ako je dijete u mladoj dobi izloženo pornografiji, može doživjeti nešto što se naziva autonomna uzbuđenost, što znači da će se njihovo tijelo probuditi, ali neće razumjeti zašto.
Što više gledaju, to će više trebati gledati kako bi se uzbudili, postat će sve manje osjetljivi na podražaje, a može se pojaviti i ovisnost o pornografiji.
Ovisnost je ciklus žudnje za nagradom za koju vjerujete da nadmašuje negativne posljedice.
Na primjer, možda znate da će kokain povećati vašu vjerojatnost srčanog udara, ali čini se da 'nagrada' od željenog osjećaja koji se može postići drogom nadmašuje rizik. S pornografijom, to je isto. Možda znate da je teško imati zadovoljavajući seks s partnerom, ali ne možete prestati gledati jer vam pornografija pruža veću stimulaciju. Kao kod Jake-a.
A tko zna hoće li se mladi u budućnosti uopće zamarati odnosima? Svakako, svjesna sam da pornografija može dovesti do problema u vezi jer može postaviti nerealne ciljeve.
Za mnoge žene i djevojke koje mi dolaze u ordinaciju (bilo da gledaju pornografiju ili ne, mnogi moji pacijenti su pogođeni pornografskim navikama partnera) to može stvoriti potpuno nerealna očekivanja od njih kada je u pitanju seks.
Pornografija je postavljena i koreografirana. To ne predstavlja spravi seksa, u kojem prilikom promjene položaja možete dobiti grč ili slučajno se nasloniti na kosu partnerice i počupati ju.
Pornografija nema veze s intimnošću i ljubavi među ljudima. To je predstava. I dok djeca shvaćaju da James Bond ili Marvelov superheroj nije stvaran te da oni ne mogu biti poput njih, kad vide pornografiju, misle da zato što imaju relevantne dijelove tijela, da to mogu i oni!
Ironično, ali ja nisam protiv pornografije. U zdravom, odraslom odnosu ili spolnom životu sek ima svoje mjesto i treba biti jednako dostupan ženama i muškarcima. Međutim, pornografija je u velikoj mjeri usmjerena na želje i porive muškaraca. To je vrlo vizualno, neromantično, neosjetljivo i ponekad vrsta seksa koje žene uopće žele.
Nedavno je #Metoo pokret potaknuo mnogo žena da progovore o neprihvatljivom seksualnom ponašanju. Ali iz onoga što svakodnevno vidim u svojoj praksi, mlađe žene su više obespravljene nego ikad.
Kampanje visokog profila imaju svojih prednosti, ali u stvarnosti ono što čujem od mojih mladih pacijentica je da se ne osjećaju sposobnima reći ne promjeni tijela kako bi zadovoljile muškarce, ili prakticiraju određene vrste seksa. Mnogi smatraju da ne mogu reći: 'Ne želim to', 'ne volim to', ili čak 'zaustaviti'.
Ali što ljubav više nema veze sa seksom? Teško je odgovoriti. Jer dok se usredotočujemo na praktičnost spolne kontracepcije i spolno prenosive bolesti, a znanje o oba je od vitalnog značaja - zaboravljamo naučiti djecu o emocionalnom utjecaju seksualnog odnosa.
Postoji ogromna razlika između izgleda nečega i toga kakvo je to u stvarnosti. Danas se mladi mogu seksualno činiti iznimno sofisticiranima, ali smatram da su mnogi zbunjeni oko vlastitih tijela.
Generacija selfija postala je opsjednuta izgledom svojih tijela. Oni na tijelo gledaju kao na objekt, za razliku od nečeg divnog što može trčati, skakati, misliti, i da, imati seks. Unatoč tome, iznutra su i dalje isti nespretni i nesigurni tinejdžeri koje su uvijek bili - neodlučni mladi muškarci i žene koji tek uče o sebi i svojim tijelima te tome gdje se uklapaju u svijet. To je vrlo drukčiji svijet od onog u kojem su njihovi roditelji odrastali. Stoga kad vam dijete kaže da nešto ne razumijete, možda ima pravo.
Moramo uložiti velike napore kako bismo razumjeli i dijelili sa svojom djecom njihove online svjetove, kako bismo znali o čemu oni govore i kako bismo ih mogli podržati.
Dio mozga zadužen za emocionalnu obradu se razvija jako intenzivno i brzo u tinejdžerskim godinama da djeca osjećaju puno više emocija nego odrasli. Ali racionalna, procesna i logička strana zaostaje u razvoju.
Iako su možda osjetljiviji i na rizik i na nagradu, manje su sposobni biti logični i više ovise o odobrenju svojih vršnjaka.
Moramo ih naučiti da mogu reći 'ne' i istinski razumjeti pristanak - kako ga dati, i kako odbiti u ovo doba modernih pritisaka. Više puta sam već čula od mladih djevojaka da se upuštaju u razne seksualne aktivnosti samo kako ih ne bi prozvali frigidnima u školskim grupama na raznim društvenim mrežama.
Nastavnici su mi ispričali užasne priče o tulumima na kojima je seks stvarnome. Naišla sam na osmogodišnjake ili devetogodišnjake koje su ljudi tražili da im pošalju slike njihovim intimnih dijelova tijela.
Dok se mehanika seksa može pokriti seksualnim odgojem, treba se fokusirati i na emotivni i psihološki dio vezan za seksualne odnose.
I sad, što bih ja trebala reći uznemirenoj djevojčici od 16 godina koja želi na lasersko skidanje dlačica s genitalija? Postoji minimalna dob od 18 godina za tretmane laserske depilacije u ambulantama (16 s roditeljskim pristankom). Lilly je premlada i na kraju joj objašnjavam da je stidna dlaka tu iz evolucijskog razloga, da zaštiti genitalije.
Pokazujem joj galeriju slika ženskih intimnih područja, koja dolazi iz sigurnog izvora na internetu i koju koristim upravo u tu svrhu - da joj dokažem da svatko izgleda drugačije. Uvjeravam je da je posve normalna. Ali ohrabrujem je da razgovara sa svojim partnerom o njegovim očekivanjima.
S Jakeom, pitam koliko pornografije gleda. Ne čudi me kad mi kaže da ju gleda par sati svaku večer. Predlažem da se neko vrijeme suzdrži ili možda čak i malo gleda sa svojom novom djevojkom, što onda gledanje pornografije čini i dijelom njihove veze, te više nije samo njegova opsesija.
Što se tiče Amy, uvjeravam je da seks mora biti suglasan, da nitko ne bi trebao biti prisiljen na to da čini nešto što ne želi. Predlažem da otvoreno razgovara sa svojim partnerom o tome što je i nije spremna učiniti.
Pozdravljam nedavne vijesti da će korisnici pornografije morati kupiti ulaznicu na stranice prije nego što joj mogu pristupiti. To nipošto nije savršeno rješenje, ali može pomoći u zaštiti djece i spriječiti ih da 'naletavaju' na pornografiju.
Ali to ne bi trebalo zamijeniti potrebu za poboljšanim seksualnim odgojem, uključujući i lekcije o emocionalnom i psihološkom utjecaju pornografije na ljude, piše doktorica Phillipa Kaye na Twitteru.
Svi moji mladi pacijenti su istinski iznenađeni da bi potencijalno rješenje moglo biti tako jednostavno. A na kasnijim sastancima izgledaju mnogo sretnije. Ali žalosna činjenica je da ću kroz idućih par dana ponovo imati više posjeta mladih ljudi s ovakvim problemima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
