Klupa Dinama? Pa i treneri koji nisu dinamovci žele voditi 'modre', kako onda to ne bih želio i ja jednoga dana? Veseli me svaki povratak u Maksimiru iako sada neću biti na klupi Dinama
'Sammiru sam objasnio neke stvari, spreman je za Dinamo'
Slavlje poslije Hajduka? Da, popili smo koje pivo u autobusu, haha. Momčad je u Splitu pokazala da imamo veliko zajedništvo, ali kod mene nikad nema niti euforije niti tragedije. Na Poljudu smo ostvarili super rezultat, on nam je poticaj za dalje, no sada i protiv Dinama moramo zaigrati s jednakim optimizmom kao protiv Hajduka, kaže Jerko Leko (40).
Pokretanje videa...
Mladi trener upisao je na Poljudu prvu pobjedu u trenerskoj karijeri, poslije dva poraza (Osijek 3-0 i Šibenik 4-0), njegova se momčad uzdigla i iznenadila (1-0) favorizirani Hajduk.
- Poslije Šibenika smo skupili glave, puno razgovarali na psihološkom planu i to nam se vratilo pobjedom. Dinamo? Tu će biti dosta promjena, velik broj igrača još nije fizički na vrhuncu, pa im treba i malo odmora. Raspored utakmica je zgusnut, ali vjerujem da će svi koji dobe priliku ostaviti srce na terenu, odigrati dobru utakmicu.
Iza vas su dvoboji s Osijekom, Šibenikom i Hajdukom, sada vam slijedi Dinamo. Dosta težak raspored za početak vaše trenerske karijere...
- Haha, znali smo to i ranije. Momčad sam preuzeo na pola priprema, trebalo nam je vremena da se naviknemo jedni na druge, no cijelo vrijeme imam veliku podršku iz kluba. Sada smo malo došli k sebi, upoznali se, svi se bolje shvaćamo. I to se vidi na terenu. Ma i protiv Osijeka nismo bili loši, ali smo zbog dvije individualne pogreške izgubili utakmicu.
Lokomotiva je izgubila dvije u nizu, ali Leko nije previše brinuo...
- Najvažnija nam je dobra atmosfera, bez toga ne ide. Meni je jako važan odnos s igračima. Atmosfera je uvijek dobra kada se pobjeđuje, ali kada gubite onda je ona još i važnija. Ako tada stanje u svlačionici nije dobro, stvari unutar momčadi počinju "pucati", teško je zaustaviti taj domino efekt. No mi smo korektni, normalno komuniciramo, a uz dobar rad rezultati moraju doći.
Šest puta ste u Maksimiru kao igrač zaigrali protiv "svog Dinama", četiri puta kao igrač Lokomotive, te dvaput u dresu kijevskog Dinama. No, sada vam slijedi prvi trenerski dvoboj s Dinamom...
- Meni je uvijek bilo drago doći u Maksimir, to je odmalena moj klub i danas će biti zanimljivo. Dinamu ne ide na ruku poraz od Šibenika, sada će biti još motiviraniji, ali i mi smo sada bolji nego prijašnjih tjedana. Zanima me kako će moja momčad reagirati, kako se ponašati, jedva čekam utakmicu. I da, jedva čekam svoj prvi trenerski dvoboj na Maksimiru, iako nisam na klupi Dinama.
Zanima li vas trenerska klupa "modrih"?
- Polako, to je stvar koja će mi jednoga dana u karijeri doći ili - neće doći. Kao dječaku mi je jedini cilj bio doći u Dinamo, pa sam iz Chromosa stigao u Maksimir s 11 godina. Onda mi je cilj bio jednom nastupiti za seniore Dinama, stiglo je i to. I tako sam išao korak po korak. Slično je i s trenerskim poslom, želim u Lokomotivi napraviti posao, pa vidjeti gdje će me to odvesti. Ako ostvarim željeni cilj, otvorit će mi se nova stepenica. Dinamo? Pa i treneri koji nisu veliki dinamovci žele voditi "modre", kako onda ne bih to želio i ja?
Kakva je situacija sa Sammirom?
- Sammir se polako sprema, on je stigao poslije mene, ali konkurirat će za Dinamo. Pričali smo, rekao sam mu svoja očekivanja, te mu objasnio da ako želi igrati i biti u konkurenciji mora biti spreman. I onda će biti koristan momčadi, a ne da dođe u situaciju pa da javnost priča kako je njegovo vrijeme prošlo. Svi znamo njegove kvalitete, ja sam s njime igrao, a kod njega vidim volju i želju. Radi kako treba, motiviran je i pomoći će nam u Maksimiru.
Tko su vaši trenerski uzori?
- Kroz karijeru me vodilo puno trenera, a moram izdvojiti rad Ricarda Gomesa koji me vodio u Monacu. On je sjajno psihološki držao momčad na okupu, kod njega su svi bili zadovoljni. Najmanje je pričao s igračima iz početnoj sastava jer su oni uvijek zadovoljni samim time što igraju redovito, no imao je sjajan odnos s igračima iz pričuve, onima na rubu prve momčadi. A oni su temelj momčadi, oni su najbitniji za atmosferu u svlačionici. I o tim sam odnosima od njega jako puno naučio.
Kao igrač ste bili klasični defenzivac, kakav ste kao trener?
- Volim se prilagođavati momčadi, mogu ja voljeti napadački stil igre, a što ako nemam takve igrače? Kao trener volim rizik, nemam problema sa situacijama u kojima moji braniči ili vezni igrači ostaju 'jedan na jedan'. Želim da igrači imaju samopouzdanja, neka probaju driblati, pa čak i ako im prije toga poneki dribling nije uspio. A ne da stalno odlažu loptu i boje se preuzeti odgovornost.
Poslije boda s Poljuda, za vas bi idealan scenarij bilo i nešto "utržiti" u Maksimiru...
- Sigurno da bih bio zadovoljan bodom, kako ne? To sam rekao i prije Poljuda, Dinamo i Hajduk su naši najveći klubovima, protiv njih pogotovo u gostima morate biti zadovoljni osvojenim bodom. A bod s Maksimira bi nam bio veliki poticaj za budućnost - završio je Leko.