Legenda Torcide otkriva kako je nastalo kultno lice sa zidića

Donosimo vam intervju poginule Torcidine legende Žana Ojdanića za Splitske novine iz 2005.

Sigurno ste, šećući Splitom, primijetili veliki broj fasada i zidića opituranih u crveno-plavu boju s prepoznatljivim logotipom i grbom Hajduka i Torcide. U posljednje vrijeme mogli ste primijetiti i kako navijači sve češće ukrašavaju zidove jednim od novijih simbola Torcide. Simbolom navijača duge crne kose, sa crveno-plavom maramom vezanom preko lica.

Premda i danas mnogi smatraju kako je ovaj crtež nepoznatih autora, koji malo po malo prerasta u legendu, nastao sasvim slučajno, nastao je po liku legendarnog Torcidaša Žana Ojdanića, kojeg vam predstavljamo na stranicama ovoga broja Splitskih novina.

Kako je došlo do toga da vaš lik postane zaštitni znak Torcide?

- Koliko znam, momci koji su ga nacrtali iskoristili su jednu fotografiju sa utakmice Hajduka i Marseillea na kojoj sam stajao na ogradi i predvodio navijanje. Imao sam maramu vezanu preko lica i sličnu frizuru. Svidjela im se fotografija koja je kružila internetom i tako su došli na ideju da naprave nešto novo, drugačije.

Kako se osjećate kad vidite svoj lik na brojnim fasadama i transparentima? Čak ga novije generacije torcidaša i tetoviraju na nadlakticama...

- Ne znam što bih rekao. S jedne mi je strane drago, s druge se baš i ne volim previše eksponirati u javnosti. Eto, poklonili su mi dres s tim simbolom i nisam u njemu nikad otišao na utakmicu.

Je li Torcida organiziranija danas ili prije dvadesetak godina?

- Ovi danas puno su organiziraniji i imaju puno više mogućnosti nego mi. Prije nije bilo interneta, mobitela, nije bilo ljudi koji pomažu Torcidu donacijama. Prije smo morali upadati na velike brodove kako bismo nabavili bengalke, danas se one mogu kupiti... Danas su bolje i koreografije, bolji su transparenti... I navijanje je puno organiziranije.

No Hajduk je puno lošiji nego prije.

- Ajme meni, a šta ću govorit' kad je svakome jasno da nije dobro i da neće ni biti ako se ovako nastavi. Treba uložiti novac, kupiti igrače, zaigrati u Europi i stvoriti novi novac. Ne može se od nule stvoriti milijun, ali od 500 tisuća može. Nešto pod hitno treba učiniti jer ovaj današnji Hajduk nije ni sjena Hajduka od prije 20 godina.

Koliko je bilo istine u tvrdnjama tadašnje milicije kako su torcidaši "pijani i drogirani nacionalisti"?

- Torcida je uvijek bila hrvatski orijentirana i točno je da smo uvijek iskazivali nacionalni naboj. Bilo je alkohola i droge, ali ne u tolikoj mjeri koliko se govorilo. Pogotovo ne težih droga, koje su bile rijetkost među pravim navijačima.

Iz krugova oko Dinama uporno se sugerira kako je Domovinski rat započeo na nikad završenoj utakmici Dinamo-Crvena zvezda tijekom koje je došlo do sukoba navijača i tadašnje milicije na Maksimiru.

- To je laž, a bila bi to i naša, hrvatska sramota da je tako započeo rat. Zar zaboravljaju kako se i nakon toga igrala ista nogometna liga, zar zaboravljaju kako je tom istom Zvonimiru Bobanu FSJ dao ispisnicu za odlazak u inozemstvo? Uostalom, zar Torcida nije na Poljudu skinula i zapalila jugoslavensku zastavu nakon prekinute utakmice s Partizanom? Domovinski rat započeo je pokoljem redarstvenika u Borovu selu i to je jedina istina.

Kako komentirate sukob Torcide i sadašnjeg vodstva kluba?

- Aktualno vodstvo kluba radi slabo i vrijeme je da odu. Prije su predsjednici i vodstva kluba "padali kao kruške" i za puno manje stvari, a ovi se ne daju kao da je klub njihov.

Ne može se zanemariti kako je za njihovog mandata klub osvojio tri prvenstva. Rezultata ipak ima, nije da se baš ništa ne osvaja.

- Ma način na koji Hajduk osvaja prvenstva tragičan je. Torcida je uvijek imala osjećaj za pravdu i zato su momci i digli svoj glas protiv ove uprave. Prije, za vrijeme Tuđmanove vladavine, osvajala su se po tri prvenstva u nizu. Danas se može osvojiti samo dva. Potvrđuje to i zadnji derbi u Maksimiru za koji je bio dogovoren neriješeni ishod.

Kako danas gledate na huligane koji stvaraju nered na stadionima?

- Svako vrijeme nosi svoje, a i granice se pomiču prema istoku. Najveći neredi i najokorjeliji huligani nekad su dolazili iz Engleske i Italije. Danas su to Rumunji, Bugari, Poljaci... Mi smo negdje u sredini i kod nas je započeo proces smirivanja stanja na tribinama. Vjerujem da će vrlo brzo doći vrijeme kad će se smiriti tenzije između juga i sjevera Hrvatske i kad će se i kod nas normalno odlaziti na utakmice.

Moglo bi se ustvrditi kako su na zapadu strožim propisima i skupim kartama uveli reda na tribine.

- Nije to baš točno. Kod nas su karte već sada preskupe. Za ovu bijedu od nogometa koju gledamo u HNL-u puno je i tih 40-50 kuna, koliko prosječno izdvajamo.

Navijačka biografija

Žanova navijačka biografija započinje sredinom osamdesetih godina, kada se nakon brojnih preseljenja zbog podstanarstva zbližava sa ekipom sa Bačvica, s kojima i odlazi na prve utakmice. Nakon povijesne utakmice protiv Marseillea i Hajdukova prisilnog višegodišnjeg odsustva s europskih terena, povlači se starije vodstvo Torcide nakon čega Žan postaje jedan od važnijih članova u Torcidinoj hijerarhiji.

Hajduka prati na gotovo svim utakmicama, kako u Splitu, tako i na gostovanjima, sve do 1990. kada odlazi na odsluženje vojnog roka u Ljubljanu. U ljeto 1991. bježi iz JNA preko minskih polja i prijavljuje se dragovoljno u postrojbe IV. brigade s kojom prolazi gotovo sva ratišta u Dalmaciji. Razočaran nepotizmom u HV-u, nakon dvije godine ratovanja, odlučuje napustiti postrojbu i odlazi trbuhom za kruhom u Njemačku. U Hrvatsku se vratio prošle godine i živi mirnim obiteljskim životom. Redovito odlazi na Poljud, no utakmice ne gleda sa sjeverne, nego sa istočne tribine.

Generacija

Moja generacija i prijatelji s kojima sam odlazio na utakmice su bili pravi fajteri. Debeli Jure, Ćamil, Lukša, Kvatro, Sućidrani Lemo, Kompi, Uvo, Rade, Čavka, Lopov, Denis Jurić, Majić, Debeli Žika, Nino Šurija, isto tako i Toćani Šit, Boka, Žika, Miš, Ledeni, Ice i Toro samo su neki kojih se mogu sjetiti ovako na prvu. Bili smo pravi i još uvijek nas je većina u kontaktu, premda su neki van Splita. Mene i danas privlači odlazak na gostovanje, ali nije to isto kao prije. Imam obitelj, a i nije mi isto jer nema moje ekipe. Mlađi su svi OK, ali nije to meni isti film kao da idem sa svojom ekipom iz moje generacije.