Legenda o svetom Nikoli

U blizini kuće u kojoj su živjeli roditelji sv. Nikole, živio je čovjek, nekada bogat, ali izgubio je carsku službu i sav svoj imetak. Imao je tri kćeri. Bilo im je vrijeme za udaju, ali im otac nije mogao dati miraz. Nesretni otac zato je morao trgovati ljepotom svojih kćeri. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi zla i spasi im čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu očevu odluku pa je uzeo vrećicu koju je napunio zlatnicima, umotao ju u platno i, prišuljavši se noću do kuće, ubacio zamotane zlatnike kroz prozor. Otac djevojaka se začudio kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio ju je i dao joj miraz. Isto se dogodilo i s drugom kćerkom. Otac je drugog jutra ponovno našao vrećicu sa zlatnicima pa ih dao srednjoj kćerki za miraz. 

Priča ima dva kraja. 

Ocu je nešto govorilo da će dobrotvor i treći put doći pa ga je nekoliko noći za redom čekao u zasjedi. I doista, baš kad je Sv. Nikola ubacio  dar i za najmlađu kćer, skočio je otac, stigao neznanca i prepoznao Nikolu. Dobri Nikola tražio je oca da u selu o tome nikome ne govori, no sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se popeo na krov i zlatnike u kuću obitelji ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali ravno u njih, i od tuda je stigao običaj stavljanja poklona u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji  svoje darove spušta kroz dimnjak.