Lamza: Moraju proći Malmö, takvu priliku neće skoro imati

Ne idem baš na sve utakmice, ali na ove malo jače odem. Sviđa mi se ova današnja priča oko Dinama, rekao je Stjepan Lamza.

Legendarni Štef uz mineralnu na Ferenščici prokomentira Dinamove rezultate. Ići će na utakmicu protiv Malmöa, vjeruje u prolaz...

- Dobro je da su se i gledatelji vratili, oni će pomoći igračima. Sad moraju proći u Ligu prvaka jer mislim da ovakvu priliku Dinamo dugo neće imati - rekao je Lamza.

Volio je takve utakmice. Kaže da nikad nije imao tremu, bez obzira na protivnika.

- Ovi oko mene jesu, neki su se tresli i znojili. Ja nisam, ali samo zato što nisam znao protiv koga igramo. Bilo mi je svejedno.

Zvali su ga Crvena zvezda, Partizan...

- Došli su iz Partizana kod majke u Sisak i ostavili novce, a ona mi je pisala da se boji jer je to puno novca. Rekao sam joj samo neka uzima. Nakon vojske skrivao sam se deset dana dok nisam potpisao za Dinamo.

Igrao je Lamza 1963. finale Kupa velesajamskih gradova protiv Valencije.

- U Zagrebu smo izgubili 2-1, ali to bismo sigurno pobijedili i osvojili da se Zambata i ja nismo odmah ozlijedili, a nije bilo zamjene.

Kao jednu od najvećih Dinamovih utakmica ističe se ona protiv Eintrachta, 1967. u polufinalu Kupa velesajamskih gradova. U prvoj utakmici “modri” su izgubili 3-0.

- Odmah sam rekao da će biti 4-0 u uzvratu. Ali meni su ipak draže utakmice protiv Rijeke. Jednom smo ih pobijedili 5-1, a ja sam zabio tri gola - objasnio je Štef.

Volio je zaružiti. Upravo nakon utakmice života protiv Eintrachta i pobjede 4-0 pao je s balkona Vile Rebar. Imao je 27 godina, trebao otići u belgijski Liege za 280.000 dolara. Navijači su više od sat vremena ispred svlačionice skandirali “Lamza, ostani”. 

On je otišao proslaviti veliku pobjedu...

- Sjećam se samo da sam propao kroz balkon. Žao mi je zbog toga. To mi je uništilo karijeru, poslije više nisam igrao pravi nogomet...

Prvo finale su izgubili, drugo su pobijedili

Slavna Dinamova momčad počela se slagati početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pobjeđivali su najveće svjetske momčadi, a 1963. izgubila je u finalu Kupa velesajamskih gradova od Valencije. Četiri godine poslije trofej je stigao u Zagreb.

Mali Kovačić je dobar, već sad je jak u glavi

Bili smo puno bolji individualci od ovih današnjih igrača. Bilo je u momčadi puno boljih igrača, rekao je Lamza i dodao:

- Od današnjih mi se najviše sviđa mali Mateo Kovačić. On bi mogao biti pravi igrač i napraviti karijeru. Odličan je igrač, a već sad je jak u glavi. To je jako važno, bez toga danas nema vrhunskog nogometa.