U gluho doba noći, odi u šumu 'di je najveći hrast, ili bukva. Kad si tamo došo, tamo stani i čekaj nevrijeme. Čim počne padat kiša odi doma po kišobran i vrati se nazad. Čim je kiša prošla, odi doma vratit kišobran jer što će ti kišobran kad ne pada kiša. Kad tamo dođeš drugi put onda pazi na pijetla, čim on skoči gore na ljestve ti za njim pa ga pričepi. Onda koliko puta kapne krv tolko puta moraš ići kod tog stabla i kad dođeš zadnji put, onda pročeprkaj oko drveta, tamo negdje mora biti kopačka zakopana. Ako je slučajno nisi našao, znači da je nema odnosno da je drugi znak neki. Ako nađeš neki kamen, taj isti kamen zavij u krpu i stavi pod pazuh i odi doma. 9 mjeseci ne smiješ čut glasa pijetla, ne smiješ čuti zvonjavinu ili da nešto pjeva!!!!! Kad si to sve napravio, onda taj kamen zavit u maramu od nevine djevojke rubac skini da ona ne primijeti. Ako to napraviš dobro, ona neće primijetiti, ako primijeti moraš sve ponovo od kišobrana. Ako si uspio, za tjedan dana si spreman za seansu vađenja krpelja, a to se radi ovako: staviš opečenu ruku, (jer ti se opekla) u hladno ulje, izvadiš van i za dva-tri dana ruka te više ne bude boljela tako da možeš trčati poslije, neće te ništa boljeti, možeš trčati koliko te volja. Eto...