DIO 1. Tekst je kopija moga teksta od vremena kad je slučaj Perković počeo, i malo je podulji, pa stoga isprika nestrpljivima, a ko voli slobodno nastavi....Cjela ta prića o Perkoviću, je zapravo prića o HR privatizaciji od njezinih zametaka još u bivšoj državi ( upravo u doba ubojstva Stjepana Đurekovića 1983. dakle krajem 70tih prošlog stoljeća)do današnjih dana, a prije svega o firmi koja je mnogima današnjim HR pretvorbenim meštrima i političarima služila ko odskočna daska, a o čemu obavještajni supermen Perkovićevoga formata zna više nek previše. Radi se o INA-i. Zbog specifičnosti svog djelovanja, ali i statusa koji je uživala, ta tvrtka godinama je funkcionirala kao svojevrsna država u državi – podjednako učestalo karijerno utočište za odabrane partijske moćnike, kao i za najtalentiranije mlade kadrove koji su pristizali. Utoliko ne čudi da je raspadom Jugoslavije i uspostavom neovisne Hrvatske upravo Ina bila jedan od glavnih kadrovskih bazena za ključne društvene pozicije u novostvorenoj državi. 3 HRVATSKA PREMIJERA, deseci drugih državnih dužnosnika i stotine raznih poduzetnika, menadžera i ljudi na bitnim društvenim pozicijama potekli su iz kompanije, no ako je Ina bila važan dio supstancije od koje je suvremena država izgrađena, njezin elitni dio svakako je bila INTER-INA. Inina trgovačka predstavništva osnovana u inozemstvu. Ona su osnivana još 60-ih godina prošlog stoljeća, i pored sličnih predstavništva trgovačkih tvrtki poput Astre ili Bemexa, predstavljala su najviši mogući karijerni doseg tadašnjih socijalističkih menadžera, a sad mnogih "uglednih" tajkuna u Hrvata....nastavak sljedi dolje.