Rođen sam 54 i tada je u Jugoslaviji cijepljenje djece bila zakonska obaveza. Poslije toga nisam više nikada protiv bilo čega cijepljen. Nikada u životu nisam imao niti gripu, a niti upalu pluća (i mislim da niti neću). Tek u 14-toj godini, kada sam doselio u stan sa grijanjem sam dobio neku sitnu šmrcavicu. Mišljenja sam da je to ipak rezultat prirodnog imuniteta kojeg sam stekao kao dijete. Spavao sam sa mačkom, jeo sve poluzrelo iz susjednih dvorišta, nije bilo uvjeta za pretjerano pranje pa ga nismo niti često prakticirali. Kao klinci smo hodali bosi veći dio godine (čak smo to i po snijegu isprobavali), pili vodu iz potoka Črnomerec i sve tome slično. Ipak, nisam protivnik cijepljenja. Od tada do danas puno se toga promijenilo i roditelji uglavnom djecu odgajaju pod staklenim zvonom i hrane kojekakvim sintetičkim kašicama tako da pri prvom većem susretu sa bakterijama i virusima oboljevaju. Prije, kao niti sada djeca rođena sa nedostacima odnosno posebnim potrebama nisu bila rijetkost i ne mislim da je cijepljenje razlog tome. Ne treba ignorirati prednosti cijepljenja i slušati pristalice teorija zavjere od kojih neke graniče sa vrhunskim neznanjem i zaostalošću.