“Ma, promijenit će se on/a.” No najčešće se druga osoba neće promijeniti bez obzira što mi učinili. Ako idemo u stručne termine, ovdje je riječ o ovisnosti o drugoj osobi/suovisnosti. Iako se o ovoj ovisnosti jako malo zna za razliku od ovisnosti o alkoholu, cigaretama, ona također može ozbiljno ugrožavati život pojednica, fizički, psihički i emocionalno.

Što je zapravo suovisnost te kako ju razlikovati od prave ljubavi?

Svaki ljubavni odnos sadrži određenu razinu ovisnosti, i to je normalno. Dok dijelimo zajedničke trenutke i interese sa voljenom osobom, mi se 

još više razvijamo te dodatno razvijamo vlastite pozitivne, najbolje osobine. Međutim, ovisnost se razvija kada “Ja te trebam.” preraste u krajnost. Tada kako kaže H.Helpern lišavamo sebe tri bitne slobode: slobode da budemo svoje najbolje ja (self), slobode da volimo osobu na temelju slobodnog izbora i brižne predanosti te slobode između održavanja i prekidanja odnosa.

Ako ste duboko nesretni u svom ljubavnom odnosu, ostajete u njemu, a niste sigurni da li se radi o ovisnosti o drugoj osobi ili o odnosu koji zaslužuje vašu predanost i strpljenje, pokušajte promotriti ovih pet značajki ovisnosti o drugoj osobi ili vezi:

Ako je prisutna većina ovih znakova, vjerojatno se radi o odnosu u kojem elementi ovisnosti značajno uništavaju sposobnost upravljanja vlastitim životom. Muškarci i žene mogu biti podjednako ovisni o drugoj osobi.

Od kuda dolazi ovisnost o drugoj osobi?

Korijene ove ovisnosti (usudila bi se reći i dosta drugih ovisnosti) nalazimo u našim najdubljim osjećajima i potrebama iz ranog djetinjstva. Točnije radi se o gladi za privrženošću. Ona je toliko jaka da može potpuno nadvladati praktične razloge (“Ovaj odnos šteti mom zdravlju.”) i uvjerenja (“Treba prekinuti odnos u kojem nema ljubavi”) zbog kojih bi trebalo prekinuti odnos. Svi smo započeli život kao bespomoćna bića, ovisili smo o tome da nas nahrane, premotaju, da smo na sigurnom i da je sve oko nas u redu. “Dovoljno dobra majka” kako ju zove psihoanalitičar D. Winnicott pravovremeno odgovara na djetetove potrebe te čini koliko može (uzimajući u obzir i svoje potrebe) da se dijete osjeća sigurno, voljeno i prihvaćeno. Nadalje, oko druge godine pomaže mu da se lakše otisne u svijet. Dijete zna da se uvijek može vratiti mami u zagrljaj i opet otići dalje u istraživanje. To mu stvara dozu sigurnosti, zaštite, ali i na taj način se prekida simbiotska veza majka-dijete. Iako se to rijetko spominje, uloga oca je ovdje neizmjerno važna. Njegova uloga je da pomogne djetetu da se sigurno odvoji od majke, bez većih trauma ili poteškoća. Otac je taj koji mora uzeti dijete za ruku, prošetati s njim po svijetu, pokazati mu sve ono što ga može razveseliti, uliti mu hrabrost i pouzdanje da se snađe, pokazati mu kako će se suočiti s opasnostima i sl.

Stupanj gladi za privrženošću što ćete ga osjećati u odrasloj dobi i u vezama, uvelike ovisi o događajima u tim početnim fazama vašeg života – fazi privrženosti i fazi uvođenja u život. Ukoliko su vaši roditelji dobro odradili ova dva razvojna zadatka te podržavali vašu neovisnost, vjerojatno ćete u odrasloj dobi manje osjećati glad za privrženošću i biti samostalniji, no ako nisu, vjerojatno ćete u odrasloj dobi tražiti i održavati ovisne odnose.

Kako to izgleda kada krene veza?

U početku kada se zaljubimo, sve je idealno, mislimo da smo našli savršenu osobu. U podsvijesti se nadamo da će nam ta osoba uspijeti zadovoljiti sve naše potrebe i vratiti cjelovitost. Više o tome sam pisala u prošlom članku: “Naše djetinjstvo utječe na izbor partnera – Jeste li čuli za Imago?” Ovdje još ne primjećujemo znakove ovisnosti. Međutim, ako nam taj odnos nakon duže vremena više ne donosi zadovoljstvo, ispunjenost nego nam šteti, a mi ga unatoč svemu ne prekidamo, tada se radi o ovisnosti o drugoj osobi.

Ovdje se pali alarm za preživljavanje, ulazimo u ulogu djeteta koje je nemoćno te neće moći preživjeti kada se odvoji od dotične osobe. Nismo svjesni da nismo više bespomoćna djeca te da imamo potpunu slobodu skidanja okova i odlaska. Skidanje okova je jako teško ukoliko smo zaglavili na ranoj fazi djetinjstva te smo obuzeti jakim emocijama. Razumska objašnjenja tada imaju malo utjecaja.

Ako smo zakinuti u navedenim fazama djetinjstva te imamo težnju ovisnosti o drugoj osobi, vrlo je vjerojatno da ćemo privlačiti te ulaziti u odnose sa osobama koje:

Međutim, unatoč svim ovim stavkama, osobe koje su ovisne o drugoj osobi ne mogu prekinuti taj odnos te često nalaze izgovore za ostajanje:

Iako se u takvoj vezi, osjećamo emocionalno i fizički loše, paradoksalno je da je lakše sve to podnositi nego otići i prekinuti takav život.

Često puta znamo sami sebe obmanjivati ne razmišljajući o tome, vjerujući da će sutra biti bolje, da će se partner/ica promijeniti preko noći. Ponekad osobe u takvom odnosu, da bi održali taj status quo, znaju prekomjerno jesti, puštiti, raditi, piti i sl. te  na taj način pozornost se pomiče na druge objekte poput hrane ili cigarete, a stvarni problem ostaje i dalje zamaskiran.

Izgovori za ostajanje

Prvi od tih izgovora je racionalizacija, odnosno način kojim si logično objašnjavamo razloge zašto ne bi trebali otići.

Klijentici koja je ovo izgovorila, bilo je teško shvatiti da unatoč svim očitim dokazima, muškarcu za kojim je tako žudjela, nije stalo do nje i da je uopće nije volio. Sve očite dokaze poput hladnog držanja, varanja, nepoštivanja zakazanih dogovora, pričanja samo o sebi i sl., ona je umanjivala.

Drugi način samozavaravanja je idealizacija. Kada nekog idealiziramo, tada prenaglašeno ističemo njegove pozitivne strane, a umanjujemo važnost negativnih strana. Ako partnera/icu vidimo kao najljepšu, najzgodniju posebnu osobu, a pri tom ne uočavamo da ta ista osoba ne poštuje dogovore, nije odgovorna, bježi od problema, vjerojatno smo osobu “idealizirali”.

Kroz neosnovanu nadu, nadamo se da će biti bolje i drugačije. Muškarac koji deset godina pije, ništa ne poduzima u vezi s time, najčešće se neće sam od sebe promijeniti. Ljudi se nikada ne mijenjaju zbog drugih ljudi, nego zbog toga jer im se nešto dogodilo u životu što ih je potaknulo na promjenu.

Održavanje iluzije je zadnji način samozavaravanja. Iako su racionalizacija i idealizacija također dio iluzije, osnova održavanja iluzije glasi:

Da bi postigla ovu iluziju i povezala se sa objektom svoje iluzije/ovisnosti, suovisna osoba koristi različite strategije/ponašanja:

Izdržati samoću

Najteže u prekidanju bilo kojeg štetnog ponašanja pa tako i pri izlasku iz štetnog odnosa, je izdržati samoću. Iz osobnog iskustva i svakodnevnog rada sa osobama koje prekidaju sa štetnim navikama, znam da je vrlo teško proći kroz razdoblje samoće. Uz roj misli koje prolaze glavom, može se javiti i prava apstinencijska kriza, sa stvarnom fizičkom boli. Naš mozak je naučen tokom veze na određenu “dozu” privrženosti koju dobiva od druge osobe i zaista kada prekidamo takav odnos, osjeti i osjećaji u tijelu mogu biti isti kao da se skidamo sa droge ili alkohola. Ponekad nam se može činiti da ćemo poluditi od svega, ali svaka kriza ima svoj vrhunac. Nakon toga  počinjete svaki dan biti sve bolje, sigurniji u sebe i krećete u istraživanje sebe. U tom razdoblju velika podrška vam mogu biti prijatelji, osoba koja je prošla slično iskustvo, različite knjige, šetnja, pisanje podsjetnika koji su vrlo bitni da vas vrate u stvarnost i odraslost u kojoj se nalazite. Puštanjem suovisnosti, počet ćete istraživati tko ste, što volite, koje stvari vas zanimaju, otkrivati novi život i nakon nekog vremena započeti zdraviju vezu.

I na kraju svega, kako izaći iz takvog odnosa?

O autorici:

Ja sam Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica i business coach. Svakodnevno radim individualno savjetovanje/coaching,održavam radionice i predavanja u sklopu centra Put Promjene. Moja uloga je pomoći Vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. Osvještavanje neželjenih ponašanja, navika, misli i uvjerenja daje nam mogućnost da zajedno pronađemo moguća rješenja problema ili situacije u kojoj se nalazite. Moje savjetovalište je mjesto gdje možete reći sve što Vam je na duši i gdje ću Vas čuti bez osude, kritika ili predrasuda.