Koronavirus je test za svaku politiku, ali najviše za populiste koji su ušli u modu širom svijeta, od Bandića i Vučića, do Trumpa i Johnsona. Oni bježe od kriza i loših vijesti, a onda koriste krizu za politički opstanak.
Prije dva tjedna Milan Bandić rugao se koroni, govorio o pranju ruku lugom i tvrdio kako je psihoza oko koronavirusa samo priča da "netko proda lijekove".
Danas Milan Bandić napada i kritizira Vladu zbog donošenja preporuka, a ne odluka, mobilizira javnost i sve službe, nameće se kao glavni borac protiv zaraze.
Jer tako rade populisti.
Najprije ignoriraju, pa i ismijavaju opasnost jer se nisu spremni s njome nositi, a onda panično interveniraju i promoviraju se kao spasitelji, obično kad je već kasno.
I nije Bandić u tome usamljen.
Test populista
Pandemija koronavirusa poslužila je kao test uređenosti država, efikasnosti sustava, naročito zdravstvenog, pa i kao test povjerenja građana u institucije.
No u eri populista, tipa političara koji su zavladali svijetom i uvelike ušli u modu, ova zaraza poslužila je i kao test uspješnosti njihova tipa vladavine.
Test na kojem su oni grozomorno pali.
Milan Bandić je umanjivao opasnosti od korone. Donald Trump hvalio se da drži sve pod kontrolom i da nema nikakve opasnosti od širenja virusa. Boris Johnson bavio se više Brexitom nego koronom. A srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić čak se, u društvu liječnika, smijao na priče o koronavirusu, o ženama koje idu u šoping u Italiju i o "smiješnom virusu".
Danas Vučić proglašava izvanredno stanje i uvodi policijski sat od 20 do 5 ujutro. Trump panično spašava ekonomiju dok Amerikanci kupuju oružje umjesto toaletnog papira. Johnson je u nekoliko dana od zamolbe da se ostane doma došao do gotovo totalne blokade Velike Britanije u kojoj zaraza uzima maha.
"Boli me k..... za koronu"
A Pavle Kalinić, Bandićev čovjek za upravljanje hitnim situacijama u Gradu Zagrebu, prije dva tjedna novinarima je izjavio da ga "boli k.... za koronu", da bi sada i on napadao Vladu da nije dovoljno aktivna u upravljanju krizom i da se kasni s mjerama.
Nisu populisti jedini na udaru korone, ali upravo se na njihovom tipu vladavine, tako privlačnom građanima i širokim narodnim masama, može vidjeti kako je tu riječ o demagogiji, prodavanju magle i izostanku bilo kakve politike.
Na početku krize populisti ismijavaju opasnost jer ne žele pokazati građanima da se boje, da su zabrinuti, a još manje da imaju rješenja za ovakvu vrstu izazova. A kad ih kriza naprosto pregazi i kad se više ne mogu skrivati, dižu paniku i zabrinutost preko svih granica.
Heroji su dok kriza ne provali na vrata. Heroji su kad se kriza više ne može kontrolirati.
Bježe od krize
To je odlika populista. Ne žele da ih se povezuje s lošim vijestima, krizama, još manje sa smrtnim opasnostima. Podilaze građanima, govore ono što oni žele čuti, dodvoravaju se dok izmišljaju iracionalne opasnosti i proizvode lažne prijetnje.
Populisti ne izgrađuju sustav i ne upravljaju državom, već održavaju sebe na vlasti, eksploatiraju vladavinu i grade kult ličnosti.
Zatvaraju oči pred opasnošću i ismijavaju stvarnu prijatnju kako se ne bi primijetilo da iza njihova pompoznog nastupa zjapi ogromna praznina, organizacijska šupljina i izostanak bilo kakve politike.
Dreka i panika
A kad bude prekasno dižu dreku i paniku, nameću radikalna rješenja, traže dežurne krivce, upiru prstom u one koji su ih iznevjerili, u isključivoj namjeri da skrenu pažnju sa sebe, spase obraz i osiguraju politički opstanak.
Bandić je još na početku epidemije poručivao kako školama ne treba sapuna, jer da je on prao ruke lugom, te tvrdio da je korona izmišljotina samo kako bi se prodavali lijekovi. Zatim ga danima dok se pogoršavala kriza nije bilo. Kao ni njegova pročelnika za upravljanje hitnim situacijama.
A sada upire prstom u Vladu da nije dovoljno odlučna u svojoj politici.
Koronavirus raskrinkat će svakog demagoga i razotkriti sve slabosti političkog, ekonomskog, socijalnog ili zdravstvenog sustava. Iza njega nema skrivanja.
