To je tuga koja teško prolazi,Nakon uginuća našeg psa Maze/bila je sa nama 16 godina .vodili smo je na operacije ,nije pomoglo ja sam tri mjeseca bila neutješn
a,kćer je da ja neznam donijela novog psića i nakon nekog vremena smirila sam se iako ne zaboravljam Mislim da je ipak najbolje nabaviti novog ljubimca makar to okrutno zvučalo.
Prikaži još ↓
danyk
02.11.2012.
Odustani
gubitak ljubimca je kao gubitak člana obitelji...strašno bolno i tužno, al kao i uvijek, vrijeme liječi sve rane...bol je uvijek tu ali i brojne lijepe uspomene
...
Prikaži još ↓
Z1
ZOOM_1
02.11.2012.
Odustani
Evo, opet su mi suze došle na oči... Jedna od nekoliko naših mačaka (najumiljatija i najskromnija) nam je prije tjedan dana završila pod kotačima. Prošle godine
na Badnjak ostala sam bez svog velikog maze labradora...Od djetinjstva do danas kroz moj život pratilo me stvarno puno mačjih prijatelja i nekoliko pasa i sjećam se sve do jednoga. Prvi mačka dobila sam s dvije godine i sjećam ga se kao jučer, a uginuo je prije 18 godina. Sjećam se raznih dogodovština s njima, imam hrpu fotografija i nisam zaboravila ni jednog. A bilo ih je (ako računam i pridošlice) sigurno 30-tak. Mnogi su završili pod kotačima, neki su se zatekli "plemenitim" lovcima na putu, neki su jednostavno nestali... Onaj tko ima ljubimca zna kakva je to tuga kad ostaneš bez njega, jer oni jesu članovi obitelji. Ponekad su ti najveća utjeha jer i kad ti je najteži dan, kad vidiš koliko te željno dočekaju i koliko ti ljubavi pružaju, jednostavno ti je u trnu lakše. Oni doista jesu najvjerniji prijatelji i uopće se ne sramim reći da za svakim od njih još i sad ponekad zaplačem kad me nešto podsjeti na njih. Prijatelji moji mali, hvala vam što ste mi oplemenili i uljepšali život svojom prisutnošću.
Prikaži još ↓
an
andrea1
02.11.2012.
Odustani
Moja je kujica njemački ovčar, 11 godina stara i sve teže ustaje na stražnje noge. Veterinar kaže da je ona baka od 80 godina i da se prema tome tako moram pona
šati prema njoj. Trenutno je na terapiji jer ima visoku temperaturu,i odbija hranu (uplašili smo se piroplazmoze) a poslije će i na terapiju za zglobove. Srećom nisu kukovi već arterioskleroza. Ipak, ova zadnja 3 dana hodam kao zombi, i po noći idem u obilazak vidjeti kako je. Ne smijem misliti na to da je jednog dana neće više biti sa mnom....već mi se sad plače :(((
Prikaži još ↓
to
tomi07
02.11.2012.
Odustani
imam kokera starog 13 godina, i sve me u grlo steze dok citam ove komentare, on mi je prvi pas ali ne i zadnji, obozavam ih, i znam kada ce on uginut da cu udom
it psa jer psi zasluzuju dom i ljubav, kada mi je zeko uginuo mjesecima sam bila tuzna i jos uvijek mi je zao jer mislim da sam ga odvela kod drugod veterinara da bi sada bio ziv, ali.... tesko je i grozno kada ljubimac ugine pogotovo ako vam je clan obitelji, jer moj pas ima ista prava ko i svako od nas doma, ja mogu biti gladna ali Buba ne ...
Prikaži još ↓
da
dalekotikuća
02.11.2012.
Odustani
mazaluna i mi smo izgubili našeg najboljeg prijatelja, imao je 15 godina i tuga je stvarno sve veća svaki dan. Ali svakako kanimo nabaviti novog psića koji će n
am opet unijeti radost u kuću a našeg pokojnog peseka nećemo nikada zaboraviti i uvijek ćemo se s ponosom i ljubavlju sjećati svih sretnih trenutaka provedenih s njim.
Prikaži još ↓
m1
mila 19
02.11.2012.
Odustani
ja još imam ogrlicu moje mačke pahuljice a umrla je 1994..zgazilo je na cesti..polumrtva se dovukla do ulaznih vrata...govorila sam joj da gleda livo-desno...jo
š me duša boli za njom...:(
Prikaži još ↓
Sa
SaraOmerzo
03.11.2012.
Odustani
Moj njemački ovčar Largo mi je uginuo na rukama prije 5 godina! Teška bolest srca je bila u pitanju i napravili smo sve što smo mogli da bi mu nekako pomogli (u
važali tablete iz Austrije, svako malo visili kod veterinara) i iako nam je veterinar predvidio samo 6 mjeseci života nakon što bolest otkrivena, moj Largo je s njom živio još pune 2 godine!
Jedan od najbolnijih trenutakau mom životu je bio kad sam u svom zagrljaju držala psa čije je srce svakim otkucajem sve više i više slabilo dok nije na kraju stalo! Naravno, nastupilo je jecanje, vrištanje, plakanje, poricanje... Opraštala sam se od njega dosta dugo, nisam ga ispuštala iz ruku... A idućih nekoliko dana samo samo šutke gledala njegove slike i prisjećala se svih trenutaka s njime.... Nakon nešto više od mjesec dana, u moj život je ušetao novi pas, jer dvorište se činilo prazno bez psa, a i moj Largo je znao koliko volim životinje i nikada ne bi pristao na to da nakon njega nemam više nijednog psa! Danas znam zapaliti svijeću, gledati slike, plakati, ali i nasmijati se... Jer, takvo prijateljstvo u životu može pružiti samo životinja...
Prikaži još ↓
Kardinal
03.11.2012.
Odustani
Svima veliki +. Vi ste dokaz da još uvijek postoji i ima nečeg dobrog u ljudima.
user_87265
02.11.2012.
Odustani
Ja sam se naplakala za susjedovim psom kojeg su strijelili lovci u blizini naše vikendice i to između kuća...naime,mi dolazimo skoro svaki vikend i on nas je ta
ko zavolio (a i mi njega)
da su i vlasnici bili začuđeni.Dolazio bi i preko tjedna provjeravati dali smo došli.Kada bi došli,sreći nebi bilo kraja i nije se micao 3 dana od nas ,samo bi ponekad obišao vlasnike.Bio je izuzetno umiljat i inteligentan i jedva bih čekala da dođe vikend i da ga vidim.A dan kada smo saznali da ga više nema,bolje da ne pričam...plakala sam danima .Trebali smo obavijestiti policiju zbog krivolova na srnice,ali nismo domaći a i to nam nebi vratilo našeg Crnog psića...Prošla je godina i još ga nemogu prežaliti....
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .