Kako je pravi 'mačo' muškarac postao nježna plavuša Roberta

Robert Marshall Cowell rodio se na današnji dan 1918. godine kao sin uglednog engleskog vojnog kirurga. Od malih nogu počinje pokazivati interes za automobilizam i zrakoplovstvo i pokazuje iznimne mehaničarske sposobnosti. Krajem 30-ih godina počinje voziti utrke. Bavio se i izradom automobilskih motora, naprosto je obožavao brzinu.

Studirao je strojarstvo i na fakultetu upoznao svoju suprugu Dijanu Carpenter koja je također voljela utrke. Do 1939. već je vlasnik tri automobila i aktivno sudjeluje u svim natjecanjima.

Borio se u ratu i bio u logoru

Početkom Drugog svjetskog rata mobiliziran je u RAF (britansko ratno zrakoplovstvo) i postaje vojni pilot. Kreće u rat, a kod kuće ostavlja mladu suprugu i dvije malene kćerkice. Nakon što je oboren potkraj 1944. godine do kraja rata biva zarobljen u njemačkom logoru u kojem je smršavio 23 kilograma i bio prisiljen jesti sirove mačke kako ne bi umro od gladi.

Nakon rata, 1946. godine osniva svoju ekipu za utrke i najtječe se širom Europe. Dvije godine kasnije on i supruga se razilaze. Iako se vratio utrkama, svojoj velikoj ljubavi, Cowell pati od strašne depresije i stalno mu se vraćaju sjećanja na obaranje aviona.

Traži pomoć psihoanalitičara i spoznaje žensku stranu svoje osobnosti. Žudi za tim da se odijeva kao žena i da se šminka. Robert se sve više počinje osjećati kao Roberta. Počinje uzimate velike doze estrogena. Do 1951. Roberta je već bila napadana zblajhana plavuša.

I kao žena pobjeđuje na utrkama

Dr. Harold Gillies, poznat kao otac plastične kirurgije, operativno joj je u svibnju 1951. godine izradio vaginu te napravio da joj lice bude ženstvenije. Vaginoplastika je tada bilo potpuno novi postupak koje je Gilles obavljao samo eksperimentalno na truplima.

Nakon određenog razdoblja nemogućnosti nastupanja zbog promjene identiteta Robertu odnosno Roberti  dozvoljava se da ponovo vozi utrke.

Kao žena ostvaruje i svoj najveći uspjeh, pobjedu na najstarijoj još postojećoj svjetskoj brdskoj utrci Shelsley Walsh 1957. godine. Nakon toga, britansku trkaću scenu ne napušta nego aktivno u njoj sudjeluje još desetljećima. 

Roberta umire 2011. u Londonu u 93. godini. Kako se već godinama ranije povukla iz javnog života vijest o njezinoj smrti objavljena je tek s dvije godine zakašnjenja.