Ja sam danas pripremio na pamet kestene na način da su bili najukusniji koje sam ikad probao. Ne znam zašto, ali nisi svi kesteni jednakog okusa, ovisi gdje ih uberem, da li ovisi o stablu kestena, tlu na kojem raste, ili o čemu, ne znam. Prije desetak dana sam na jednome mjestu nabrao vrlo ukusne i slatkaste kestene, i apsolutno ni jedan nije bio truo i crvljiv. Njih sam ispekao. Onda sam prije 5-6 dana poslije kiše isto prolazio tim područjem u šumi i nabrao onako usput za pola kile tih kestena, za koje sam znao da su ukusni. Kod kuće sam ih istresao na neku dasku i tako ih ostavio i zaboravio na njih do danas. Danas sam vidio da su se već posušili i nisu više bili onako napeti nego je bilo malo zraka između korice i kestena. Tako sam ih odlučio kuhati, iako nemam pojma kako se oni kuhaju, jer kad god sam negdje jeo kuhane nisu mi valjali kao kad su pečeni. Stavio sam kestene u lonac i kako ih je bilo malo, taman su prekrili dno, nasuo sam vode toliko da ih je prekrilo za dva prsta, stavio sam vruću vodu da bude prije gotovo. Bez soli, šećera i bez zarezivanja kestena. Onda sam to otkriveno ostavio kuhati i išao surfati po internetu, za otprilike 15 minuta su kesteni počeli skakati po loncu jer su ostali skoro bez vode koja je ishlapila, a dio su vjerojatno upili, pa sam nadolijao još malo vode tek da ih pokrije. I opet za nekih 15 minuta (nisam gledao na sat) je ostalo još samo malo vode na dnu, i odlučio sam ih probati da vidim što se je dobilo. Kesteni su sada bili prilično napeti, od vode su se povećali, kožica se je lako ogulila, i ona opna na kestenima se lako skidala, nisu se mrvili i svi su ostali cijeli, eventualno mi je tu i tamo koji razlomio se na pola. A okus je bio fantastičan, užitak ih je bilo jesti.