'Kad sam ga kupio, imao je 1,3 milijuna kilometara i još vozi...'

Što povezuje 29-godišnjeg Ivana iz Zagreba, 41-godišnjeg Dorijana Dukića iz Opatije i 74-godišnjeg Štefa iz Varaždina? Ljubav prema "kramama". Sa startom pokraj zagrebačke Kockice, hrvatski zaljubljenici u oldtimere okupili su se zbog 12. po redu Old school desanta na Zagreb - Ferdinand Budicki i krenuli na zajedničku vožnju prema dvorcu i arboretumu Opeka u Vinicama u Hrvatskom zagorju.

Bilo je tu svega, mladih i starih, cura i dečkiju, djece i pasa. Kolona Žaba, Spačeka, Fiata 500, Diana, Mercedesa i jedan Mini Cooper krenula je prema ruševnom dvorcu grofa Marka Bombellesa, prvog hrvatskog automobilista, koji je, kako nam kažu u Citroen klubu Hrvatska, 1899. godine sjeo u auto u Beču, i nakon dvodnevne vožnje dovezao prvi automobil u Hrvatsku. 

Vozimo se u Citroenu DS, legendarnoj Žabi iz 1973. godine. 

- Kupio sam je 1993. godine, od vlasnika iz Rijeke. Našao ju je moj prijatelj u oglasniku i htio je kupiti i odrezati krov, da od nje napravi kabriolet. Kada je shvatio da to baš nije samo tako odustao je, a ja sam od prijatelja posudio tisuću maraka i kupio je - objašnjava vlasnik, Robert Rebernak.

Od tog vremena, Žaba je prošla temeljiti proces restauracije. Zamijenjen joj je motor pa je umjesto originalnog stavljen onaj od 105 KS. Sam ulazak u ovakav auto predstavlja poseban osjećaj. Kad se pokušate uhvatiti za pojas, tamo ga nećete naći, jer tada još nije bio obavezan. Od primanja za metalnu retro kvaku na kojoj treba stisnuti gumb, ručice koju treba vrtjeti ako želite otvoriti prozor, pa sve do retro tranzistor radija njemačke tvrtke Akkord, ne puno mlađeg od same Žabe. 

- Našao sam ga na Hreliću za stotinjak kuna. Dobro radi, samo se kod čišćenja potrgao crveni prikazivač stanice, ali inače radi - smije se Robert, inače dizajner koji je uredio Muzel Ferdinand Budicki.

Na pitanje zašto baš Žaba, odgovor je jednostavan - Zato što je Žaba u svoje vrijeme bila potpuno revolucija u svijetu automobilizma.

- Ne samo zato što je svojem specifičnim dizajnom preokrenula industriju naglavačke, nego i zbog nove tehnologije zbog koje je Žaba bila apsolutno najudobniji automobil na svijetu. Citroenovi inženjeri umjesto tada standardnih opruga, ugradili hidropneumatski sustav, odnosno svaku je kotač imao svoju kuglu u kojoj je plin i ulje, što omogućuje da kotači auto bez obzira na podlogu uvijek drže na istoj visini, a sam automobil puno bolje drži cestu i zavoje. I bez jednog kotača, ova tehnologija je omogućavala da auto na tri kotača može bez problema napraviti još 60-ak kilometara - objašnjava Robert.

Na pitanje je zaustavlja li ga često prometna policija, on odgovara: 'Samo dva puta, s time da su me jednom u Gorskom kotaru zaustavili i rekli: Oprostite što vas zaustavljamo, samo bismo malo htjeli pogledati auto.' 

Legenda kaže da je uprava ta tehnologija spasila život francuskom predsjedniku Charlesu De Gaulleu u pokušaju atentata. Naime, dok se de Gaulle vozio u predsjedničkom DS-u iz Elizejske palače prema aerodromu Orly, odred ubojica otvorio je vatru, a kiša metaka pogodila je dva motociklista iz predsjednikova osiguranja, razbila stražnje staklo na predsjednikovom autu i probušila gume. No, upravo je hidropneumatski sustav omogućio predsjedniku da pobjegne i izvuče živu glavu. 

Oldtimeri su prilično skup hobi, no nitko od ljubitelja ne želi razgovarati o tome koliko to sve zapravo košta. Ne kažu bez veze da se ljubav ne može kupiti novcem. 

- Mercedesa 200D, tzv. repaša, kupio sam od taksista iz Rijeke. Auto je 1967. godište, kad je došao kod mene već je prešao 1,3 milijuna kilometara, a sad je već na 1,6 milijuna. Pod je krpan ljepenkom, na kojem je stavljao listove starih novina, sve je bilo trulo. Restauracija je trajala oko dvije godine.  Kupio sam ga 1998. i otkako sam ga složio, od tada je registriran.  Doći do dijelova bilo je prilično teško, ako vam se nešto dogodilo s autom, primjerice, kamenčić je kvrcnuo staklo, mjesec dana ste morali čekati zamjensko - objašnjava.

- Tako je prvi vlasnik, kada bi neki dio otišao uvijek naručivao dva rezervna dijela, Tako kad sam kupio auto, s nim sam dobio i hrpu dijelova. No bez obzira na to, restauracija je trajala dvije godine. Pisao sam troškove, u to vrijeme taman je izlazila Golf četvorka. Izračunao sam da sam za novac uložen u reparaciju mogao kupiti novi Golf i još bi mi ostalo - objasnio je Dorijan Dukić iz Opatije, još jedan obožavatelj krame kojem je ljubav prema automobilima i motorima u genima. I koji je bio voljan dati do znanja koliko ulaganja i strpljenja iziskuje ovaj hobi. 

Osim obnovljenog Mercedesa, Dorijan u svojoj kolekciji desetak oldtimer motocikala, od Tomosa, Vespi pa sve do Moto Guzzija. Dijelove imam na dvije lokacije, dvije radionice. Ali tako je moralo biti. Moja majka je pratila cijelu utrku na Grobniku, pet dana nakon toga je rodila mene - tako je moralo biti - kaže. 

Tu je i 29-godišnji Ivan, sa svojim plavim spačekom s početka sedamdesetih godina. Spačeka je pronašao prije godinu i pol dana, a za restauraciju mu je trebalo oko četiri mjeseca. 

- Kada sam ga kupio, bio je crvene boje. Jedino su vrata prtljažnika bila u plavoj boji, to je bila jedna od boja u kojoj su ih proizvodili u originalu. Baš ta boja mi s jako svidjela, htio sam baš takvu pa sam cijeloga prelakirao. Inače, novo je oko 80 posto dijelova - kaže Ivan. 

Razgovarali smo i s vođom desanta, organizatorom manifestacije i predsjednikom Citroen kluba Croatia Valentinom Valjkom. 

- Cijela ta priča oko oldtimera u Hrvatskoj traje već dugi niz godina, klub je star 18 godina, desant organiziramo već 12 godina, Muzej Ferdinand Budicki je pokrenut prije šest godina. Tako na susrete i manifestacije poput Old school desanta dolaze i ljudi iz drugih klubova.  

- Spačeka sam našao prije desetak godina u Istri, bio je potpuno raspadnut, iz njega je raslo grmlje i drveće. Sam sam ga uređivao, trajalo je oko dvije godine, krenuo sam doslovno od nule. Zanimljivost je da je njegov Spaček furgon, model koji se koristio kao dostavno vozilo i otraga ima poprilično veliki prostor. 

Njegov Spaček osobito je upadljiv, ne samo zbog vojnički zelene boje, nego i zbog kotača i krokodila instaliranih na haubi automobila.  S dijelovima i nije problem, jer kad su Spačeki u pitanju, riječ je o vrlo živahnoj sceni, iako se automobil prestao proizvoditi 90-tih. 

- Spaček je globalna ikona, sastavljao se u Francuskoj, Argentini, Jugoslaviji, Africi.. Vozio se na Bliskom Istoku i u Indokini, bio je pravi narodski auto - objašnjava Valjak. Sa svojim Kameleonom, kako sam ga nazvao, napravio sam preko 100.000 kilometra po svim dijelovima Hrvatske, po svakakvim terenima. Spaček je jednostavno neuništiv. Zgužvan, sređen, nesređen... nikad ne gubi identitet. Morali smo ga pitati zašto je krokodil na poklopcu motora. 

Pa zato što je to bilo jedino logično. Spaček me podsjeća na krokodila, neuništiv, moćan, izravni potomak reptila koji mogu preživjeti sve, i dalje se šire... Kad sam ga zbog nekih radova morao maknuti, shvatio sam da mi nedostaje u vožnji, nešto fali. Tako da je i on u pravilu uvijek sa mnom - zaključuje. 

Sljedeće godine povodom rođendana Spačeka organiziraju Svjetski susret Spačeka u Samoboru.

- Očekujemo da će biti 400-ak automobila, mnogo ljudi, malih i starih. Nadamo se da ćemo kroz organizaciju desanta i sličnih susreta uspjeti razbuditi i podići ovu već pomalo uspavanu scenu i Hrvatskoj i kultu oldtimera vratiti mjesto koje mu pripada - dodaje.