Obavijesti

News

Komentari 38

Ispovijest: 'Bio sam korisniji s fotoaparatom nego s puškom'

Ispovijest: 'Bio sam korisniji s fotoaparatom nego s puškom'
14

Ceste su bile pune rupa od granata, stalno smo upozoravani na neeksplodirane granate i nagazne mine, a morali smo paziti na tenkove koji su izlijetali s pokrajnjih cesta

Na prvi dan operacije Bljesak, 1. svibnja 1995. godine, nas nekoliko ratnih fotoreportera Večernjeg lista krenuli smo prema zapadnoj Slavoniji. Ja sam pokrivao područje Jasenovca. Sjećam se da je atmosfera nekoliko dana uoči operacije Bljesak bila napeta. Očekivali smo da će se nešto veliko dogoditi, ali nismo točno znali kad i u kolikom opsegu. Na sam dan Bljeska, u jutarnjim satima, održali smo kratki sastanak na kojem smo se dogovorili tko će ići na koji dio ratišta u zapadnoj Slavoniji.

Nakon što sam od početka Domovinskog rata prošao većinu ratišta u Hrvatskoj i neka u BiH, došlo je do zatišja i dugotrajnih pregovora, a veći dio Hrvatske ostao je okupiran. Svakodnevno smo snimali izbjeglice i silne konferencije za novinare, a činilo se da se ništa ne miče s mjesta. Pokret HV-a s ciljem oslobađanja zapadne Slavonije nikoga od nas ratnih fotoreportera nije ostavio ravnodušnim. Nismo imali dopuštenje pratiti naše vojnike kad su krenuli u akciju, nego smo dolazili na područja koja su oslobodili nekoliko sati prije.

Prvi dan operacije Bljesak krenuo sam po tek oslobođenoj autocesti prema Jasenovcu, a sljedeći dan sam snimao područje oko Okučana i tek oslobođeni grad. Ceste su bile pune rupa od granata, stalno smo upozoravani na neeksplodirane granate i nagazne mine, a morali smo paziti na tenkove koji su izlijetali s pokrajnjih cesta puni hrvatskih vojnika. Kao fotoreporter nagledao sam se odličnih fotografija i dokumentarnih filmova s ratišta diljem svijeta.

Nisam nikad razmišljao o tome da odem na neko ratište kao ratni fotoreporter, ali kad je rat došao k meni, odlučio sam ga proći s fotoaparatom najbolje što znam. Snimajući ratom zahvaćena područja, morate biti svjesni da nemate mnogo vremena, jer je situacija oko vas često vrlo opasna. S druge strane, želite da fotografija bude snažna i dobro komponirana, bez suvišnih detalja, što vas tjera da se zavlačite na vrlo rizična mjesta, na kojima se predugo zadržavate. Osim toga, kad promatrate kroz objektiv fotoaparata, razmišljate što želite tom fotografijom reći i želite li uopće nešto reći.

Na prvim linijama tijekom pucnjave bilo me je strah. Ne može nitko reći da ga nije strah kad oko vas padaju tenkovske granate i fijuću meci. Međutim, želja da se snimi dobra fotografija nekako nadjača strah. Osim toga, dok sam radio kao ratni fotoreporter, imao sam osjećaj da radim nešto korisno, sva ta snimanja su mi imala smisla i mislim da sam bio mnogo korisniji s fotoaparatom, nego što bih bio s puškom u ruci.     

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 38
Mimohod za  žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'
POČAST STRADALIMA S OVČARE

Mimohod za žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'

Obitelji ubijenih na Ovčari održale su u srijedu 17. mimohod u počast svojim najmilijima
Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike
NEVJEROJATNA PRIČA

Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike

Ivanika je jedne noći uzeo zastavu i popeo se na vrh. Svaki put kad bi je četnici skinuli granatom, on bi stavio novu. Ne znam ni kako, gore je falilo 20 stepenica, prisjetio se zapovjednik. Kasnije je to nastavio Džalto
'Mislili su da sam mrtav pa su me pokopali. Dok sam se vratio kući, majka mi je umrla od tuge'
SJEĆANJE NA DANE UŽASA

'Mislili su da sam mrtav pa su me pokopali. Dok sam se vratio kući, majka mi je umrla od tuge'

Zoran i Mario bili su maloljetni mladići kada su se odlučili braniti grad. Prošli su strašne strahote i iživljavanja 1991. na području Vukovara