OSVAJAČ BRONCE Nemam uzora u sportskom smislu. Samo želim pokazati svima da mogu biti kao netko drugi. Moja vizija je jednog dana baciti svjetski rekord, rekao je Velimir uoči Rija
'Invaliditet ne treba baš nikog spriječiti u ostvarivanju ciljeva'
Hrvatski atletičar i predstavnik na danas otvorenim Paraolimpijskim igrama Velimir Šandor (30) u Riju osvojio je broncu u bacanju diska u kategoriji F52. Naš diskaš iz trećeg je pokušaja bacio disk 18.24 metara što mu je omogućilo sjajan uspjeh.
Prva paraolimpijska medalja za nas u Riju: Šandor je brončani!
Njegova životna priča doista je inspirativna. U dvadesetoj je godini nastradao, no to ga nije sputalo u ostvarivanju nekih novih snova.
- Ljudi, izađite van iz nekih okvira i zidova. Svatko od nas ima snove i ciljeve. Invaliditet ne treba nikog sprečavati u ostvarivanju istih - poručio je uoči puta u Rio Velimir Šandor.
Osnovnu školu završio je u Pokupskom, a srednju školu u Zagrebu, elektrostrojarski smjer. Poslije srednjoškolskog obrazovanja zaposlio se kao vozač lako dostavnog vozila, radivši dostavu po Zagrebu.
Trenutno radi u istoj firmi kao administrator. Velimir je iz okolice Velike Gorice, iz Pokupskog, selo Opatija.
'Trebalo je nekako krenuti ponovo'
Šandor je nastradao 2006. godine, u svojoj 20. godini života. Vraćao se s nedjeljnog turnira u nogometu i teško je stradao u prometnoj nesreći. Nakon svega je zadobio dijagnozu tetrapareze, uz djelomične pokrete ruke i osjete u nogama, uz nešto malo pokreta.
- Ta nesreća mi je okrenula život za 360 stupnjeva i onda još jednom za 360 stupnjeva. U minuti se okrenuo sav svijet koji sam poznavao, što sam stvarao skupa s roditeljima. Tu je sve stalo. Bio je to totalni šok za mene, za sve moje, za okolinu, ali od nekud je trebalo krenut ponovno. Dignuti se i ustati i krenuti dalje, bilo mi je u mislima svaki dan. U prometnoj nesreći sletio sam autom u jedan jarak i nespretno udario u krov auta te slomio šesti vratni kralježak. Tri tjedna sam bio u Draškovićevoj u Zagrebu, a poslije toga sedam mjeseci u Varaždinskim toplicama - rekao je Velimir na inportal.hr krajem veljače ove godine.
U sportu je praktički cijeli život. Igrao je nogomet i košarku od malih nogu. Atletikom se počeo baviti 2009. godine, kad su završile Olimpijske igre u Pekingu, kad je Antonija Balek osvojila medalje.
- Gle nju! Ako može ona, mogu i ja - smatrao je osvajač bronce u Riju.
'Samo želim pokazati svima da mogu biti kao netko drugi'
Jako je posvećen treningu i radu na sebi. Odlazak na Olimpijske igre smatra velikim uspjehom, a što li će tek biti poslije rezultata u Brazilu...
- Puno mi znači sam trening, da radim na sebi, na izgrađivanju sebe. Da mogu nešto postići, svojim radom i trudom u bilo kojem pogledu. I izgraditi sebe kao osobu koja može pokazati ostalima da ja to mogu i otići na Svjetsko prvenstvo i na Paraolimpijske igre. Nemam uzora u sportskom smislu. Samo želim pokazati svima da mogu biti kao netko drugi. Moja vizija je jednog dana baciti svjetski rekord. Pa da to bude zapisano jedan dan - rekao je Velimir.
Za pet godina planira bacati svjetski rekord do kojeg mu nedostaju tri metra.