Nikada se nismo pretvarali da smo 'onaj drugi ili treći brat'. Iako smo jako slični izgledom, trudili smo se da u svakome od nas vide i prepoznaju neku 'posebnost', kažu nam trojke
Idemo u dvije škole, a đaci i nastavnici nas nisu htjeli zvati imenom jer nas nisu razlikovali
Ljubav prema klaviru dogodila se kada smo čuli zvuk koji taj instrument proizvodi. Ušli smo u svijet nota i više ne možemo zamisliti dan bez sviranja, kažu za 24sata Trio Šubarić - Adrian, Gabriel i Tomislav.
POGLEDAJTE VIDEO:
Jedanaestogodišnja braća posebna su po tome što u isto vrijeme šesteroručno sviraju na jednom klaviru, a uče ga tek dvije i pol godine. Posljednji zlatni gumb dali su im voditelji Igor Mešin i Frano Ridjan. Ispričali su nam da je njihov talent prepoznala voditeljica dječjeg zbora 'Zlatni anđeli', u kojem su pjevali u župi.
- U našim glasovima prepoznala je 'nešto posebno'. Savjetovala nam je da idemo na prijemni ispit u glazbenu školu. Prijemni smo uspješno prošli i svi smo odabrali instrument klavir - govore blizanci. Sva trojica idu u isti razred i u početku su svima bili neobični i zanimljivi jer nikad prije nisu vidjeli i upoznali trojke. Izbjegavali su ih zvati imenom jer su ih teško razlikovali, ali nije im dugo trebalo da se upoznaju i prijatelje.
- Često se događalo da nas prijatelji i nastavnici nisu mogli razlikovati, ali nikada se nismo pretvarali da smo 'onaj drugi ili treći brat'. Iako smo jako slični izgledom, trudili smo se da u svakome od nas vide i prepoznaju neku 'posebnost' po kojoj će nas razlikovati - pričaju. 'Supertalent' je prvi show u kojem su nastupali.
Svaka nova skladba koju uče zahtijeva puno vremena, strpljenja, posvećenosti i ljubavi. Duljina i težina skladbe određuje koliko će vremena trebati za učenje. Ponekad je dovoljno mjesec dana kako bi naučili svirati novu skladbu, a ponekad treba i tri do četiri mjeseca.
- Moramo dobro organizirati vrijeme zato što svaki od nas svira solo i uči svoje skladbe, a uz njih učimo i zajedničke (šesteroručno) - ističu dečki koji su dosad sudjelovali na županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima mladih pijanista solo i komorno. Želja im je svirati klavir i u budućnosti. Privlače ih i neka druga zanimanja, ali imaju još vremena odlučiti o tome. Iako je ponekad teško, uspijevaju uskladiti obveze u obje škole.
Ne zanemaruju svoje dužnosti i obveze u osnovnoj školi i trude se napraviti sve na vrijeme, pričaju nam. Nemaju isto mišljenje o svemu, ali to nije razlog za svađu pa dogovorom brzo zaključe što je najbolje za sve. Gledali su prethodne sezone "Supertalenta" i maštali o nastupu. Kada se ove godine za to ukazala prilika, roditelji i profesorica su ih podržali u tome.
- Roditelji su jako ponosni na nas. Prije svakog nastupa nam govore: 'Opustite se, budite to što jeste i uživajte u svakom trenutku' - prisjećaju se Adrian, Gabriel i Tomislav. O pobjedi ne razmišljaju.
- Mi ćemo se osjećati kao pobjednici ako svojim primjerom potaknemo djecu da se bave glazbom, sportom ili drugim aktivnostima i što manje vremena provode u virtualnom svijetu. U ovom trenutku ne možemo ni zamisliti sreću i koliko bi nam značila pobjeda u Supertalentu - govore.
Kad su dobili zlatni gumb nisu bili svjesni što se događa oko njih.
- Trebalo nam je malo vremena da se priberemo i shvatimo kako smo mi dobitnici zlatnog gumba. Preplavila nas je neizmjerna sreća. Osjećali smo se kao u najljepšem snu - dodaju.