Hvar je naš najsunčaniji otok

Često ga nazivaju najsunčanijim hrvatskim otokom, slavne osobe ga obožavaju, a svi koji su ga posjetili tvrde da je jedno od najljepših mjesta na svijetu. Vjerojatno ste već pogodili, riječ je o Hvaru.

Hvar je dio srednjodalmatinskog arhipelaga s površinom od 299.6 km2, dužinom od 68,2 km, širinom do 10,5 km i populacijom od 10,648 stanovnika (2011.). Otok Hvar je administrativni dio Splitsko-Dalmatinske županije u Hrvatskoj. Najveća mjesta na obali otoka su: grad Hvar, Stari Grad, Jelsa, Sućuraj i Vrboska. 

Otok Hvar od otoka Brača dijeli Hvarski kanal, od Visa Viški kanal, od Korčule Korčulanski kanal te od poluotoka Pelješca Neretvanski kanal. 

Otok Hvar poznat je po ugodnoj mediteranskoj klimi s blagim zimama, ugodno toplim ljetima i velikim brojem sunčanih sati (2718 godišnje). Maksimalne temperature nisu nikad toliko visoke da bi smetale poljoprivredi (najviša ikad izmjerena temperature bila je 37°C 1935. godine). 

Gospodarstvo se temelji na turizmu, ribarstvu i poljoprivredi (vinogradarstvu, maslinarstvu te uzgoju ružmarina i lavande). Tri ribarska centra na otoku su: Sućuraj, Vrboska i Hvar. 

Razvedena obala, brojne slikovite i kristalno čiste plaže, obilje sunca, netaknuta priroda, veoma bogata povijesna i kulturna baština, mirisi lavande, maslina i vina, razlozi su zbog kojih je otok Hvar nadaleko poznat.

Povijest

Otok Hvar naseljen je još od prapovijesti. Kasnije su ga naselili Iliri, koji su došli u sukob s grčkim kolonizatorima u 4 st. prije Krista. U Oglavku i Koščaku (kraj Sućurja, na istočnom rtu otoka) živjela je Ilirska kraljica Teuta. Brojne gomile na otoku još su iz ilirskih vremena. Grci su na otoku osnovali antički grad Faros (danas Stari Grad). Otok Hvar imao je važnu ulogu u vrijeme Ilirsko-Rimskih ratova, koji su završili pobjedom Rimljana. U rimsko doba otok gubi nekadašnje značenje. Nakon propasti Rimskog Carstva Hvar je, zajedno s čitavom Dalmacijom, došao pod bizantsku vlast.

U 7. st. potpao je pod vlast Neretljana, s kojima je ušao u sastav Kraljevine Hrvatske (od 925. do 1102. godine). U idućim stoljećima Hvar je priznavao suverenitet hrvatsko-ugarskih kraljeva, bosanskog kralja Tvrtka, Dubrovačke Republike, Venecije, Francuske i Austrije. Poslije prvog svjetskog rata ulazi u sastav Italije, da bi 1921. ušao u sastav kraljevine SHS. Poslije 2. svjetskog rata dio je federativne Jugoslavije od koje se Republika Hrvatska osamostalila 1991. godine. 

U 16. i 17. stoljeću Hvar je bio centar hrvatske književnosti (Petar Hektorović, Hanibal Lucić). U gradu Hvaru i ostalim mjestima na otoku postoje brojna arheološka nalazišta i kulturne znamenitosti koje svjedoče o bogatoj i burnoj povijesti.