Politički se mentalitet kod Srba oblikovao pod utjecajem velikosrpskih projekata od prve polovice 19. stoljeća koji su implicirali genocidne radnje nad Hrvatima, najbolji primjer je onaj Nikole Stojanovića iz 1902, koji se najčešće navodi pod kolokvijalnim naslovom Do istrage naše ili vaše.
delaware
14.12.2018.
Odustani
„Hrvati niti imaju posebnog jezika, niti zajednice običaja, niti čvrstoga jedinstva života, ni, što je glavno, svesti o međusobnoj pripadnosti i s toga ne mogu
biti posebna narodnost.“ Iz toga „logično“ proizlazi da „Hrvati nisu ni pleme ni posebna narodnost“ nego se nalaze na prijelazu, „ali bez nade da će sačinjavati ikada posebnu narodnost“. To se neće dogoditi stoga što oni „u tuđem sluzi gledaju svoj ideal“ te ne mogu „više ništa ni tražiti nego da postanu svoj ideal – da postanu sluge“. Budući da „Hrvati nisu i ne mogu biti posebna narodnost“, oni su „na putu da postanu – srpska narodnost“. Taj „proces pretapanja nitko ne može zaustaviti“. On će se ubrzati u borbi koja se mora voditi „do istrage naše ili vaše“ u kojoj „jedna stranka mora podleći“. „Da će to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive svuda pomešani sa Srbima i proces opšte evolucije, po kome ideja Srpstva znači napredak.“
I sve to u Zagrebu, na ćirilici, u vrijeme kad su Srbi doživljavali najveći prosperitet na ovim prostorima, čiji je kapital npr. u trgovini (zajedno sa židovskim) nadmašivao hrvatski. Da tu nije riječ samo o novinskom uratku, nego o nacionalnom programu, govori činjenica da je navedeni članak nakon Beograda i Zagreba tiskan i u Novom Sadu u brošuri u kojoj Stojanović nastavlja s biologističkim diskursom o borbi „do istrage“, što će reći istrebljenja.
Prikaži još ↓
delaware
14.12.2018.
Odustani
„Dosadašnja čarkanja bila su najluđa stvar. Mnogo je bolja i korisnija otvorena borba. Borbe se boje samo slabiji i kukavice. Odlučivaće prirodna životna snaga
naroda, koja se može ogledati u čvrstoći tijela i plodnosti, u nadmoćnosti na bojnom polju i u prednosti u obrazovanju i znanosti, u nesavladivom osjećaju zajednice i čvrstom održanju nacionalnosti.“ U toj borbi prema Stojanoviću pobijedit će „oni krajevi, gdje se rodilo najviše junaka, gdje je najljepša rasa, najinteligentnije stanovništvo“.
Stojanovićev projekt pojavio se nakon Vukova Srbi svi i svuda (1836) i Garašaninova Načertanija (1844), a prije Moljevićeve Homogene Srbije (1941) i Memoranduma SANU (1986). Zajedničko svima jest isticanje superiornosti Srba nad Hrvatima. A nisu li sve povijesne genocide počinili „superiorni“ nad „inferiornima“?
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .