Kada je projekt Boris Jokić odlukom saborskog Odbora za obrazovanje izgubio monopol nad dizajniranjem budućeg hrvatskog obrazovnog sustava, uslijedio je projekt Boris Jokić br. 2. Razbarušeni, otkačeni znanstvenik na biciklu, alfa i omega cjelovite kurikularne reforme, u jednom se danu preobrazio i pokazao svoje novo lice. Skinuo je osmijeh s lica te jezikom i stilom najrigidnijeg boljševika počeo prozivati politiku da ruši njegovu reformu, tražiti razrješenje od nadležnog ministra, postavljati mu ultimativne rokove. Projekt Jokić nije mogao prihvatiti odluku saborskog Odbora za obrazovanje da se “njegova” Ekspertna radna skupina kurikularne reforme ojača s desetak novih eksperata. Jer, kada se posluša drugo stručno mišljenje i kada se izravno sučele stručni argumenti, onda se Jokićev kurikul raspada kao obična partijska podvala temeljitog uništavanja nacionalnog identiteta kroz sustav obrazovanja. Dijagnoza profesora Slobodana Prosperova Novaka da je “postalo stidno govoriti o nacionalnim sadržajima” najefektnije izražava bit projekta koji je Jokić imao ugraditi u sustav obrazovanja.