Nema razloga za paniku da će građani RH sada masovno krenut kalašnjikovima rješavat svoje probleme. Ne, nismo mi svi Filip, ali njegov slučaj svakako nam je pokazao u kakvom problematičnom i disfunkcionalnom društvu živimo. Filip je dečko, kako neki pišu, kojeg je život „malo zabolio“. Odrastao je u obitelji oca narkomana i majke koja ga je poticala na krađu a zatim zbog muževa nasilništva napustila obitelj. Filip je dečko čija su braća te boljke odlučila umanjiti drogom čija su nuspojava postali dugovi dilerima, ucjene, prijetnje... Filip je dečko koji je unatoč svemu tome odlučio da će on pošteno zarađivati kruh sa sedam kora kao pomorac i okrenuti leđa prošlom životu...i to je dokazao i vrativši slučajno pronađen novčanik pun novaca i kreditnih kartica njegovom vlasniku. No prošlost nije bila spremna njemu okrenuti leđa i nastavila ga je pratiti u stopu. Zašto je Filip dečko koji kad ga život tako zaboli nije napredno civilizacijski prepustio da „institucije rade svoj posao“ već se odlučio sa svojim bolovima obračunati „kao pećinarski ljudi“ kalašnjikovim? Odgovor su nam dale institucije...kojima je nakon ubojstava veći prioritet od zaštite života nedužnih građana bila zaštita od stradanja drugih dilera koji se slobodno "kao dobro poznati policiji" vozikaju gradom. Odgovor su nam dali mediji...koji su odmah stali u zaštitu takvih institucija i Goebbels propagandom krenuli ocrnjavati Filipa do te mjere da su i vraćanje izgubljenog novčanika na koje mu se vlasnik oduži