Glosolalija: Govor na jezicima inspiriranima Duhom Svetim...

Tijekom skupne molitve u zajednici pentekostnih kršćana jedna žena ustaje i, nadglasavajući prisutne, počinje izgovarati nešto što se po intonaciji doima kao molitva. Njen je govor razgovijetan i slogovi zvuče kao da su odnekle poznati, ali je nemoguće razabrati njihovo značenje.

Nakon minute pozornog slušanja, postaje jasno da vjernica ne govori suvislo, nego da nasumično niže glasove koji ne tvore nikakve smislene riječi. Nema dvojbe: radi se o glosolaliji.

Riječ glosolalija izvedena je od grčkog glosa (jezik) i laleo (govorim). Poznata i kao “govorenje u jezicima”, to je neobično stanje uma u kojemu vjernik govori na nepostojećem, izmišljenom jeziku. Molitelj u tom stanju sriče nizove glasova koji slušatelju zvuče kao nepoznati strani jezik, ali su u stvarnosti lišeni značenja.

Pogledajte video o glosolaliji:

Profesor lingvistike William J. Samarin 1972. je snimio i proučio brojne slučajeve glosolalije, zaključivši da ova pojava samo na površno slušanje zvuči kao ljudski jezik.

- Govornik u glosolaliji upotrebljava glasove iz svog materinjeg jezika presložene i premještene tako da stvaraju dojam stranog jezika. Tijek govora nije organiziran i nema poveznice između dijelova govora i pojmova. Govornici mogu vjerovati da je to stvaran jezik, ali je to što izgovaraju potpuno besmisleno.

Glosolalija u svijetu

Nastupi glosolalije javljaju se ponajviše u pentekostalizmu i drugim karizmatskim kršćanskim pokretima, ali su zabilježeni i u drugim religijama i kulturama - među domorocima u Australiji i Južnoj Americi, praktikantima vudua na Haitiju, šamanima u Sudanu, štovateljima kulta Zora u Etiopiji i Šangoa u Nigeriji.

Američka antropologinja Felicitas Goodman usporedila je kršćansku glosolaliju sa zvučnim zapisima obreda u Japanu, Indoneziji i dijelovima Afrike, zaključivši da među svima postoji velika sličnost. L. Carlyle May je 1956. opisao glosolaliju kod hindusa u Indiji. Po njegovom zapažanju, hinduski su se vjernici tijekom epizoda glosolalije ponašali slično kršćanima, iako su njihovi sustavi vjerovanja vrlo različiti.

Ispunjeni srećom i moći

Tko prvi put svjedoči epizodi glosolalije može ostati zbunjen i pomalo zastrašen promatrajući vjernika kako u zanosu proizvodi nesuvislu buku.

Ipak, John Kildahl je u istraživanju 1975. zabilježio da kršćani nakon epizode glosolalije doživljavaju porast sreće, osjećaj povećane osobne moći, topao odnos prema članovima vjerske zajednice i navezanost na vjerskog vođu koji ih je uveo u glosolaliju. Pripadaju li glosolalijski izričaji misterioznom, možda anđeoskom jeziku?

Sljedbenici karizmatskih pokreta vjeruju da je dar glosolalije dokaz spuštanja Duha Svetoga na molitelje i tvrde da je ona predstavljena u Novom zavjetu, konkretno u Djelima apostolskim (2:1-13). Međutim, pozornije čitanje otkriva da Djela ne opisuju glosolaliju, nego ksenoglosiju, koja je bitno različit jezični fenomen. 

Glosolalija pobrkana s ksenoglosijom

Ksenoglosija, od grčkog ksenos (stran) i glosa (jezik), označava moć govorenja postojećih stranih jezika bez prethodnog učenja. Primjerice, ako izvalite besmisleno “Ane mane kuleraue akala”, to je glosolalija; ako pak izmolite Oče naš na korektnom finskom jeziku, “Isä meidän joka olet taivaassa”, iako prethodno niste čuli ni riječ finskog, to je ksenoglosija.

Djela apostolska navode da su na blagdan Duhova, pedeset dana poslije Uskrsa, kad je u Jeruzalemu bilo puno stranaca, apostoli dobili čudesan dar od Duha Svetoga. Progovarali su u postojećim jezicima tadašnjeg Rimskog carstva koje sami nisu poznavali, ali koje su stranci razumjeli. A to je klasičan primjer ksenoglosije, a ne glosolalije. 

Bez kontrole nad sobom

Istraživači s Medicinske škole pri Pensilvanijskom sveučilištu snimili su tehnikom SPECT mozgove vjernika prvo dok su pjevali duhovne pjesme, a potom u stanju glosolalije.

Otkrili su da tijekom govorenja u jezicima vjernici imaju smanjenu aktivnost u prednjim režnjevima mozga, zaduženima za kontrolu centara za jezik. Za razliku od toga, tijekom izvođenja duhovnih pjesama, aktivnost je u prednjim režnjevima bila normalna. Ta su zapažanja u skladu s pretpostavkom da vjernici ‘nisu pri sebi’ dok govore u jezicima.

To priznaju i sami vjernici, samo što oni misle da su pod utjecajem Duha Svetog.

- Proučavani pojedinci doista su vjerovali da se Duh Sveti kreće kroz njih i upravlja njihovim govorom, izvijestio je glavni autor istraživanja, dr. Andrew Newberg, profesor radiologije, psihijatrije i religijskih studija.

Sugestijom do ekstaze

Glosolalija se može objasniti poznatim psihičkim mehanizmima vjerskog zanosa, sugestije i težnje uklapanju u društvo. Tko očekuje duhovno iskustvo koje mu je opisano kao poželjno i tko je svjedočio kako drugi član zajednice doživljava jednako iskustvo, vjerojatno će ga i sam doživjeti.

Podsvjesna želja za uklapanjem u zajednicu i opuštenost svojstvena molitvi olakšat će ulazak u psihičko stanje u kojemu je moguć nastup glosolalije. U tom je slučaju riječ o nekoj vrsti ekstaze uslijed vjerničke zanesenosti, a ne znak djelovanja Duha Svetoga.

Apostoli nisu govorili besmislice

“Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore.”

Tako je zaslugom Duha Svetoga svim prisutnima omogućeno da doznaju za spasonosnu i oslobađajuću Božju ljubav. Međutim, za razliku od kršćanskih apostola, koji su čudesno progovarali u istinskim jezicima, današnji pripadnici Pentekostne crkve i srodnih kongregacija proizvode zvukove koji ništa ne znače.

U Korinćanima 14:22, Pavao ističe da dar govorenja u jezicima nije namijenjen upotrebi pred drugim vjernicima. Svrha mu je proširiti radosnu vijest - evanđelje - među nevjernicima tako da i oni počnu vjerovati.