'Vještice noći': Heroine koje su uzvratile udarac tami nacizma

Ratovanje je oduvijek bila pretežito muška aktivnost. Žene su pak tisućljećima svojim zemljama pridonosile na brojne  druge načine. Prvo su ostankom kod kuće brinule za potomstvo pa tako i budućnost države. No, s Prvim svjetskim ratom sve su češće svoje mjesto pronalazile na bojištima i to najčešće prerušene u muškarce. Naime, odlazak na bojište nije im bio zakonski dozvoljen. 

Na početku Drugog svjetskog rata borbi su pridonosile kao liječnice, medicinske sestre i radnice u tekstilnoj industriji. No, kada je 'vrag odnio šalu', a Hitler sve agresivnije širio svoje kandže, mnoge države dozvolile su ženama ulazak na bojište, a angažiranije su bile i u pozadinskim aktivnostima poput proizvodnje oružja. 

Statistike pokazuju da je do kraja 1945. godine u ratnim industrijama diljem svijeta radilo više od 2.2 milijuna žena. Amerikanci im nikada nisu dopustili da sudjeluju u bitkama na prvim crtama, no stotine tisuća njih djelovalo je unutar protuzračnih jedinica. Život je izgubilo njih šestnaest. 

S druge strane, na strani Sovjeta u ratu je sudjelovalo 800 tisuća žena što je bilo otprilike 3% sovjetskog ljudstva u ratu. Čak 200 tisuća žena je odlikovano, a njih 89 primilo je najviše državno odlikovanje. Te su žene bile pilotkinje, snajperistice, partizanke, članice tenkovskih posada...

Kada su nacisti napali Rusiju sredinom 1941. godine, Rusi su prvo odbijali regrutirati desetke tisuća žena koje su dobrovoljno željele u rat. No, nakon nekoliko prvih poraza, stvari su se ipak promijenile. Dapače, s obzirom da su očajnički trebali ljude na prvim crtama, Sovjetska je propaganda počela slaviti ratna herojstva brojnih žena kako bi privukli što veći broj dobrovoljki. 

Njihove zasluge bile su ogromne. Žene su preuzele veliki dio vojne industrije kako bi što veći broj muškaraca mogao na ratište, a ginule su i po rovovima. Pritom im neprijatelji nisu bili samo neprijateljski ratnici, već i muškarci unutar vlastitih redova kojima silovanja nažalost nisu bila stran pojam. 

No, te hrabre žene nisu otkazale vjernost domovini sve dok neprijatelj nije poražen, a ovo su samo neke od njih.

Lyudmila Pavlichenko

Ukrajinka Lyudmila bila je članica sovjetske 25. divizije, a još se i danas smatra jednom od 10 najuspješnijih snajperista te uvjerljivo najboljom snajperisticom u povijesti. Naime, ona ima 309 potvrđenih ubojstava, a 36 njih bili su neprijateljski snajperi. Kada je počeo rat, ova je Ukrajinka već bila vrlo vješta snajperistica u dobi od samo 24 godine. 

Njen najdulji duel s jednim njemačkim snajperistom potrajao je puna tri dana. Bila su to tri dana ležanja na hladnoći bez sklopljenog oka. Kasnije je rekla da je njena pobjeda bila vrlo jednostavna - Nijemac je napravio jedan korak previše i to ga je stajalo glave. 

Nakon brojnih odlikovanja u SSSR-u, Pavlichenko je proputovala brojne savezničke zemlje, a postala je i prva sovjetska građanka koju je primio jedan američki predsjednik. Bio je to Franklin Roosevelt. 

Irena Sendler

Povjesničari nikada nisu zabilježili herojstva Irene Sendler, Poljakinje koja je za vrijeme nacističke invazije 1939. godine radila u varšavskoj socijalnoj službi, sve dok njen slučaj nisu 'iskopale' četiri studentice iz Kanzasa (SAD) 2000. godine. Ona je naime bez previše razmišljanja odlučila pomoći ugroženim židovima dostavom namirnica, lijekova i novca. S obzirom da je to pod nacističkom čizmom bilo itekako kažnjivo, sve njih je u sustav upisala pod kršćanskim imenima. Kako bi izbjegla kontrole, nacističkim je vlastima rekla kako su svi zaraženi teškim tifusom. 

Kada su nacisti uspostavili 'Varšavski geto', u njemu je mjesečno od gladi i bolesti umiralo oko pet tisuća židova. Sendler je svakoga dana ulazila u geto prerušena kao medicinska sestra gdje je brojne roditelje uvjerila da joj povjere svoju djecu koju je onda krijumčarila van. Na taj je način spasila više od 2500 djece. 

Što je točno radila Sendler Gestapo je otkrio tek krajem 1943. godine. Toliko su je tukli da su joj slomili sve kosti u stopalima i nogama. Čak ni to nije bilo dovoljno da im oda bilo kakve informacije. Osuđena je na smrt, no njeni su prijatelji potkupili čuvara i izbavili je van. Kraj rata dočekala je skrivajući se. 

Umrla je 2008. godine, a godinu ranije kandidirana je za Nobelovu nagradu za mir. 

Andree de Jongh

Kada su nacisti okupirali Belgiju, ova je medicinska sestra počela volontirati u Crvenom križu. Iako to, naravno, nije smjela, pomagala je i skrivala vojnike savezničkih snaga po cijelom Briselu. S vremenom je upoznala dovoljno simpatizera da kroz cijelu Francusku do Španjolske uspostaviti tajnu rutu kroz koju su se spašavali ranjeni ili zarobljeni vojnici. 

Ta je ruta uskoro dobila naziv 'Kometova linija'. Prvih 11 britanskih vojnika koji su prolazili rutom uhvatili su Španjolci, a njih devet su isporučili nacistima. Kada je to saznala, Andree je potpuno poludjela i odlučila da će grupe vojnika odsad voditi sama. S obzirom da je u tome postala vrlo uspješna, britanski MI9 dao joj je financijsku i logističku podršku, a u roku od dvije godine ova je hrabra medicinska sestra vodila 33 ekspedicije i tako spasila 400 muškaraca. 

Uhvaćena je u siječnju 1943. godine nakon čega ju je brutalno mučio Gestapo. Sve im je priznala. No, nacisti nisu mogli vjerovati da je takvu akciju mogla voditi jedna žena pa je nisu smaknuli. Smatrali su da je de Jongh samo dobra lažljivica. Ostatak rata provela je u koncentracijskim kampovima, a kraj rata je dočekala živa. 

Vještice noći 

Vidjevši da njenoj zemlji prijeti opasnost u vidu nacističke vojne akcije 'Barbarossa', Marina Raskova odlučila je poslušati tisuće žena koje su željele dati svoj doprinos obrani 'majčice Rusije' pa je počela lobirati za njih. Navigatorica se vrlo brzo izborila za legalizaciju regrutacije žena, pa čak i za osnutak jedinica u kojima uopće nije bilo muškaraca. 

Njen najveći uspjeh je osnutak tri ženske zračne flote koje su još za vrijeme rata ušle u legendu. Iako su im dodijeljeni prastari avioni s otvorenim kokpitima i prevelike uniforme, Ruskinje to nije nimalo demotiviralo. Svoje su letjelice oslikale cvijećem i krenule u lov na naciste. 

S obzirom da su im prepušteni zastarjeli i spori avioni, jedinu su šansu za preživljavanje imale noću. Svakim polijetanjem nosile su šest bombi, a s obzirom na malu nosivost to je značilo da uz sebe nisu mogle imati ni padobrane, pisali smo sredinom prošle godine.  

U svaku misiju išla su po tri aviona. I dok je prvi odvraćao pozornost nacističkih snaga, druga dva su gasila motore i tiho letjela ne previše iznad njemačkih vojnika i po njima bacala bombe. Upravo zbog zastrašujućeg zvuka aviona koji su prelijetali ugašenih motora, nacisti su 588. regimentu prozvali ' Nachthexen ' iliti 'Vještice noći' . Među njima su čak kružile glasine da Sovjeti opakim Ruskinjama daju tablete zbog kojih noću vide poput mačaka .

'Vještice noći' su do kraja rata odradile oko trideset tisuća bombardiranja te na naciste bacile više od 20 tisuća tona eksploziva . Kraj rata dočekale su 23 'vještice' koje su odlikovane najvišim vojnim odličjima.