Nema nista gore nego kad ti se prilijepi "krpelj". Ono sto je i mozda moglo biti solidno prijateljstvo postane naporno i tesko. Nema goreg osjecaja nego kad ti netko dodje u goste i prica li prica i prica, melje o Markovim konacima....ne cujes ni rijec vec stalno zamisljas trenutak kad ces toj osobi vidjet ledja. Pokusas se izgovoriti kad inzistira na sljedecem dolasku...ustvari i ne moraju biti izgovori...svi imaju svoj zivot, posao, svakodnevene trke, probleme, umor.....ponekad jednostavno zelis biti sam, sjesti na kauc i buljiti u zid od umora...ili jednostavno zelis godisnji provesti sam/a sa svojom obitelji bez coporativnog druzenja...nema goreg nego kad ti se netko prilijepi tada, jos ako dodje izdaleka na koji dan...ooooooooooooo Isuse, majko bozija, svi apostoli i sveci...pomagajte. Zelis ostati pristojan, zelis ne uvrijediti drugu stranu, na suptilan nacin reci da ne volis "iznenadjenja" tipa...."evo mi dosli tebe iznenaditi"....al dzabe ima "krpelja" koji ne kontaju dok ih kratko i jasno ne posaljes u "kukac". Tad se pitas...ma koji je ***** ovo sve meni trebalo? Gdje mi je pamet bila da prihvacam nekoga sa tim mentalnim sklopom?Zbog cega odavno nisam rekla neke stvari vec godinama cekala da shvate? Nema smisla ici polako jer nekome je lakse utjerat metar u gujcu nego centimetar u glavu....to nema pameti, nema takta, nema razumjevanja i na kraju sve prelazi u cistu zlocu, ti ispadnes los, ispadnes krivac cak i za nesto o cemu pojma nemas.