Uspjeli smo povezati Hrvatsku da ne ovisimo o drugoj državi, i da ne moramo ići preko njihovog teritorija i gnjaviti se na graničnim prijelazima. Umjesto da se veselimo, mi samo tražimo razlog kako pljucnuti po svemu, uvijek tražimo nešto negativno, pozitivno zaobilazimo u širokom luku, ili ga pretvaramo u negativno. Svačiji uspjeh ispraćamo sa jalom prijezirom i mrznjom, tko god šta uspije i postigne, u životu, povezujemo s lopovlukom, a sami bi Bogu cipele maznuli samo kad bi imali priliku. Sad čitam svaki dan kuknjavu kako ćemo biti gladni, a raditi nitko neće, jednostavno neće! Ja kao umirovljenik kad dođem na godišnji u HR moji prijatelji i poznanici mole me kao Boga da im uradim sitne stvari oko struje, vode, raznih popravaka, keramičara čekaju po godinu dana, i ne pitaju koliko košta, nema, nitko neće raditi te poslove. Pa moraš biti limitiran na najnižu skalu da ne naučiš keramiku postavljati za mjesec dana obuke kod nekog keramičara, a tako isto i zidar, maler, vodoinstslater, i slični zanati. Svi bi od pametovanja htjeli živjeti. Ovo je sramota, i baš bi trebala doći neka glad, da narod se konačno opameti.