Izabranici Nenada Gračana na ovom su prvenstvu zabili tek jedan gol, a problemi s napadačima muče i izbornika A reprezentacije Zlatka Dalića. Postaje to kroničan problem kojim će se morati baviti HNS
Do kad će HNS sjediti i čekati novog napadača a la Šuker?
Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine u petak je nesretno poražena od Francuske (1-0) u drugom kolu skupine C Eura u Italiji i San Marinu.
Hrvatska je na ovom prvenstvu zabila samo jedan gol, onaj sjajni Nikole Vlašića protiv Rumunjske, ali malo je to. Nije da nismo imali prilika, sjetimo se samo zicera Marina Jakoliša (22) i Sandra Kulenovića (19) protiv Francuza.
Mnogi su za neuspjeh na ovom natjecanju okrivili izbornika Nenada Gračana koji je dosta lutao s formacijom i izborom igrača. Iako, mora se priznati da Hrvatsku U-21 reprezentaciju već neko vrijeme muče kronični problemi s realizacijom. Čak 11 utakmica u nizu golove za U-21 selekciju nisu zabijali Gračanovi napadači. Nije puno drugačije ni u A vrsti, ni tamo nemamo napadača koji trpaju kao na traci.
Svi žele biti Messi
Teško je razbrati zašto nam u državi nasušno nedostaje golgetera. Razloge možda treba tražiti i u svjetskim nogometnim trendovima. Pa kada ste čuli nekog klinca koji govori 'Želim biti Pippo Inzaghi'. Danas su svima uzori Messi, Neymar, Mbappé i kompanija. Brzi i okomiti krilni igrači s ubojitim driblingom.
Naravno, dio krivice je i na HNS-u, odnosno izbornicima, trenerima i instruktorima u mlađim dobnim kategorijama te, naravno, u radu klubova koji igrača imaju 90% vremena pod prismotrom.
Nema u Hrvatskoj više onih stasitih centarfora, letećih tvrđava poput Nikice Jelavića, ili upornih ratnika poput Marija Mandžukića i Ivice Olića. O ekstraklasama poput Davora Šukera ne smijemo niti pomišljati u ovom trenutku.
S pravom se navijači Hrvatske pitaju kakva nam je perspektiva na toj poziciji. Krenimo od vrha piramide. U A selekciji Zlatko Dalić isprobavao je napadače poput Ivana Santinija, Marka Livaje i Brune Petkovića. Sva trojica još nisu pokazali da mogu zabijati kao na traci, nisu to igrači koji igraju u najjačim prvenstvima, a bome ni ne zabijaju više od 20 golova po sezoni. Složit ćete se, to je ipak standard koji moraju imati srebrni sa Svjetskog prvenstva.
Morao je Dalić pribjeći opciji s Andrejom Kramarićem koji ima taj golgeterski instinkt i iskoristiv je na više pozicija, ali ne možemo sve stavljati na leđa jednom igraču. Za reprezentaciju je potrebna opcija B pa i C. I to ne samo za jednu utakmicu, treba gledati i širu sliku.
Gdje su klinci?
Kao najveća perspektiva u vrhu napada u omladinskim kategorijama figurirao je Zadranin Stipe Perica (23) koji je kao klinac izbacio Dinamo iz Kupa i dospio na naslovnice. Odmah ga je sa 17 godina zakapario Chelsea, a onda je uslijedila selidba po posudbama. NAC Breda, Udinese, pa otkup ugovora od strane Talijana pa Frosinone i Kasimpasa... Trpao je Perica u tom periodu za mladu reprezentaciju i postao najbolji strijelac iste ikad - u 12 utakmica zabio je osam golova.
Marin Jakoliš iz austrijske Admire Wacker trenutno je prvi napadač U-21 reprezentacije i već je ispričana priča. U klubu je u 26 utakmica zabio samo jedan gol ove sezone, ali povjerenje Gračana zaradio je dobrom igrom u kvalifikacijama. Zabio je pet golova i ponio titulu našeg najboljeg strijelca. Druge opcije zapravo Gračan nije ni imao.
Sandro Kulenović ipak je puno veći potencijal, ali on ima tek 19 godina, a upravo su godine krucijalna razlika u omladinskim kategorijama. Kulenović je prošao školu Dinama pa kao klinac prešao u Juventus koji je u njemu vidio novog Marija Mandžukića. Kulenović je sezonu proveo na posudbi u poljskoj Legiji za koju je u 25 odigranih utakmica zabio četiri gola i jednom asistirao. Ipak, mora se priznati kako je startao u tek 14% utakmica. Ako moramo staviti novac na nekog igrača koji bi u budućnosti mogao biti prva špica hrvatske reprezentacije onda je to svakako ovaj dečko, ali dug je put pred njima.
HNS se mora uključiti
Pa ima li još netko ili je knjiga opet spala na tri, ili u ovom slučaju dva slova? Možda bi 'taj' mogao biti Zadranin Karlo Butić (20). Radi se o mladiću koji je kao dječak otišao u Inter pa u Torinu čiji je igrač i danas. Nazabijao se golova u Primaveri pa je poslan na kaljenje u trećeligaša Arezzo za koji je odigrao 19 utakmica, ali bez gola. Trebat će i njega nekako vratiti na pravi put...
A domaće prvenstvo? Nije ni tu situacija puno bolja. Svi top klubovi imaju strance u napadu i to je trend koji će krovna kuća hrvatskog nogometa morati zaustaviti. Ograničenjem stranaca ili nekom drugom, radikalnijom metodom. Kinezi imaju pravilo da u njegovim klubovima mogu samo braniti Kinezi i na taj način pokušavaju riješiti problem golmana koji je označen kao gorući u toj selekciji. OK, nije došlo do toga, ali netko će se morati dobro zamisliti da nam se ne ponavljaju slučajevi poput Marka Dabre...
Učinak naših napadača u klubovima
- Andrej Kramarić (28), Hoffenheim - 37 utakmica (2.976 minuta), 22 gola, pet asistencija
- Bruno Petković (24), Dinamo - 39 utakmica (2.203 minute), 12 golova, deset asistencija
- Ivan Santini (30), Standard - 39 utakmica (2.889 minuta), 16 golova, jedna asistencija
- Marko Livaja (25), AEK - 38 utakmica (2.968 minuta), 12 golova, osam asistencija
- Stipe Perica (23), Kasimpasa/Frosinone - 22 utakmice (1.282 minute), dva gola, jedna asistencija
- Marin Jakoliš (22), Admira - 26 utakmica (1.332 minute), jedan gol, bez asistencije
- Sandro Kulenović (19), Legia - 25 utakmica (857 minuta), četiri gola, jedna asistencija
- Karlo Butić (20), Arezzo - 19 utakmica (241 minuta), bez učinka