Dar svetištu: Ovdje čuvamo Blankinu olimpijsku medalju...

Izuzetno smo ponosni i zahvalni na Blankinoj medalji, no naravno da olimpijska medalja nije predmet štovanja u svetišu niti zamjenjuje ono bitno - vjeru, kaže prečasni Domagoj Matošević, imenovani rektor svetišta Majke Božje Bistričke.

Pogledajte VIDEO: Bili smo u svetištu gdje je medalja

Naša atletičarka svetištu je predala broncu iz Rija početkom rujna.

- Sad skačem za Gospodina. Sve što radim prikazujem Gospodinu. Ja više nisam bitna - kazala je tad Blanka, čija medalja ima posebno mjesto u svetištu.

Sigurna je na zidu

Nalazi se na zidu župnog ureda i u vidokrugu je tajnika Marka Brestovečkoga, koji ugošćuje sve koji je žele vidjeti.

- Većina ljudi koji dođu u župni ured krajičkom oka primijeti medalju, zastane i upita: ‘Je li prava’. Kad im kažemo da jest, odmah se žele fotografirati pokraj nje. Zasad još nitko nije zatražio da je stavi oko vrata - kaže Brestovečki ne strahujući za sigurnost Blankina dara.

- Vjerujem da je sigurna u župnom uredu. Uostalom, imamo i neke sigurnosne protokole. Odličje je u okviru, teško je i veliko, ne može ga se baš sakriti ispod jakne. Prvotna ideja bila je da se medalju stavi u riznicu, no odlučili smo da bude u najprometnijoj prostoriji, da je ljudi mogu i vidjeti. To je i poanta - kaže tajnik svetišta.

On nam daje talente

Vjernicima koji dođu u Mariju Bistricu drago je što je Blanka svetištu poklonila medalju.

- U svetište vjernici ne dolaze ciljano da bi pogledali Blankinu medalju, cilj im je crkva i misa, ali u konačnici im je drago kad pogledaju broncu iz Rija. Vjerojatno je i Blanka dirnuta ljepotom i važnošću svetišta, a i zbog svega što joj se događalo s ozljedama u karijeri, u Mariji Bistrici osjetila je Božju blizinu i ohrabrenje. Vjerujem da je i to bio razlog zbog kojeg je darovala medalju. No to je više dar Bogu nego nama, time je zahvalila Njemu jer On nam daje talente i čini nas jedinstvenim i posebnim. A i pomaže sportašima da se lakše nose s pritiscima profesionalnog sporta - istaknuo je rektor.

Nije Blanka jedina koja je svetištu ostavila nešto svoje, nešto važno.

Putovanje u dvoje

- Svaki čovjek koji dođe ostavi nešto svoje, molitvu, zahvalnicu, pa čak i štake, medaljone i druge osobne predmete - kaže rektor Matošević. I njega je iznenadila “hajka” na Blankino isticanje vjere.

- Blanka nije učinila ništa loše. Štoviše, postupila je edukativno i formativno. Govorila je ispred 1500 mladih o svom putu, o životu, o usponima i padovima. Ona je kao vjernica istaknula da na cijelom tom putu nije bila sama. To je prije svega pozitivna poruka svima, pogotovo mladima, koji se mogu poistovjetiti s njom. Važno je imati poštene, dobre i vrijedne uzore koji im mogu pomoći u njihovu životu - zaključio je prečasni Matošević.