'Danas bi, pod krinkom slobode govora, i Hitler pričao što želi'

Prva sam žena koja govori na tribini o mržnji i negirat ću postojanje grupne mržnje, rekla je na početku četvrte tribine o mržnji psihologinja Dinka Čorkalo Biruški, profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Na četvrtoj od jedanaest tribina iz ciklusa 'Zašto se mrzimo' raspravljalo se o individualnoj i grupnoj mržnji. Tribinu u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust, čiji su medijski pokrovitelji 24sata i tjednik Express, moderirao je Tvrtko Barun, voditelj Isusovačke službe za izbjeglice.

- Zanimljivo je da u podlozi mržnje imamo osjećaj ugode te se uz nju veže osjećaj zluradosti. Emocija mržnje se na kolektivnoj razini najčešće javlja u grupama koje su nam dane kada smo se rodili, kao što su nacija ili vjerska pripadnost - objasnila je psihologinja.

Ako mržnja postoji kao kolektivna emocija, dodala je, morali bismo je empirijski registrirati u istraživanjima.

- Nacionalna nesnošljivost ni devedesetih nije bila prediktor onoga što će se dogoditi. No, ona se povećala nakon rata. Dakle, nije uzrok, ali može biti posljedica sukoba - istaknula je Čorkalo Biruški.

U poslijeratnom Vukovaru, kaže, ispitivali su Hrvate što misle o Srbima i Srbe što misle o Hrvatima. Emocija mržnje bila je duboko ispod crte, dok su bile istaknute emocije gorčine i ljutnje.

- Mržnju moramo razlikovati od drugih osjećaja poput straha da će nas nadvladati i nadjačati te straha da društvo neće odgovoriti na naše ranjivosti i potrebe. Mržnja je krajnji ishod ostalih emocija - ustvrdila je profesorica.

Psiholog Zlatko Korać, umirovljeni profesor beogradskog Filozofskog fakulteta i potpredsjednik u Vladi Zorana Đinđića, istaknuo je da se ljudi u grupi ne ponašaju isto kao kad su sami.

- Postoje evolucijski razlozi zašto postoje neke emocije. Velika je greška, kad promatramo mržnju u društvo, sagledavati je sa stajališta hejtera. To su male grupe koje ne predstavljaju prosjek - tvrdi Korać.

Mržnja se pak, dodaje, u društvu stvara sistematski.

- Ratovi se, s druge strane, ne mogu predviđati jer ne nastaju sistematski. Suština je u tome da se etničke pretpostavke mogu mijenjati i da nisu trajne - objasnio je psiholog.

Pokazuje to, dodaje, primjer stava Amerikanaca prema Japancima koje su za vrijeme rata mrzili da bi ih kasnije gledali kao svoje saveznike.

- Kod jakih emocija, ili afekata, ne slijedi nužno kolektivno ponašanje. Iako proizvodite negativne emocije prema nekoj grupi, ali pitanje je hoćete li ih uspjeti gurnuti dotle da bi joj nešto uradili. Smatram da je mržnja karakteristika svakog od nas. Mržnju vidimo i u prometu. Kad pitate djecu, djeca će razumnije nego odrasli pronaći načine da izbjegnu mržnju - kaže profesor.

Kod mržnji je karakteristično, dodao je, da možemo mrziti ljude koje nikad nismo ni sreli.

- Zabrinjavajuće je što se divno osjećate kad ispoljite mržnju. Čovjek po prirodi nije tolerantan. Dijete želi uzeti cijeli kolač za sebe. Altruizam se uči i on je teži od sebičnosti - objasnio je Korać.

Sociolog Aleš Črnič s ljubljanske Fakultete za družbene vede ispričao je kako je slovenski časopis 'Demokracija' raspisao natječaj za bajku u kojoj bi se djeci trebalo objasniti koje su opasnosti drugačijih te kolika je važnost slovenske nacionalne svijesti. Natječaj daje primjer bajke u kojoj glavni lik odlazi braniti granicu.

- Slične su se stvari koristile u nacističkoj pedagogiji. Nacisti su imali svoju verziju Crvenkapice. Taj natječaj primjer je politike straha - kaže profesor.

Osim što nekima donose profit, dodaje, politike straha odvraćaju pogled od stvarnih problema.

- Danas već živimo u kulturi straha, a strah je glavni alat mržnje - rekao je sociolog.

Od jedanaestog rujna, ističe, društvu se nameće strah od muslimana.

- Domoljublje je danas neosporno velika vrijednost. No, kad pogledamo pobliže, vidimo da se radi o isključivističkom domoljublju koje je destruktivno, što nas vodi do ideje da je svako domoljublje krivo, ali mislim da je to velika greška. Treba nam uključivo domoljublje. Patriotizam može biti i racionalan - ustvrdio je Črnič.

Politika straha, pojašnjava, očituje se u govoru mržnje.

- Ipak, govor mržnje danas je zaštićen slobodom govora. Hitler bi danas mogao slobodno govoriti pod krinkom govora mržnje - upozorio je profesor.

Nužno je stoga, zaključuje, biti netolerantan prema netolerantnima.

I profesor Korać smatra da je teško odijeliti govor mržnje od slobode govora, ali ističe kako je to nužno napraviti.

- Neke države to su uspjele i kažnjavaju ljude koji, primjerice, negiraju holokaust - naglasio je psiholog.