Da imamo doživotnu zatvorsku kaznu, služili bi je ovi zločinci

Da Hrvatska ima kazneni zakon u kojem je propisana kazna doživotnog zatvora za najteža kaznena djela iza rešetaka bi do kraja života ostali  brojni monstrumi - silovatelji i ubojice djece, trudnica, nemoćnih, višestruke ubojice, ubojice policajaca...

- Mislim da bi bilo dobro i da Hrvatska uvede takvu kaznu za najteže pojavne oblike teških kaznenih djela pogotovo ako su počinitelji recidivisti - smatra Branko Šerić, bivši sudac, a danas vrsni odvjetnik specijaliziran za kazneno pravo.

Srbija je, podsjećamo, upravo uvela  doživotnu zatvorsku kaznu za najteža kaznena djela koja uključuju teško ubojstvo, ubojstvo djece i trudnica, terorizam, ratni zločin, genocid, silovanje djeteta...

Za ta nedjela predviđeno je da osuđenik na doživotni zatvor može pustiti na uvjetnu kaznu nakon izdržanih 27 godina zatvora. Osuđeni za ubojstvo djece i trudnica nemaju pravo pomilovanja. Zakon se zove i 'Tijanin zakon' po Tijani Jurić,djevojčici, koju je prije pet godina oteo, silovao i ubio Dragan Đurić, za što je dobio, tada maksimalnih 40 godina zatvora.

Kad bi takav zakon vrijedio i u Hrvatskoj, među doživotnim robijašima bio bi monstrum iz gradića na istoku zemlje, koji je 1994. silovao i ugušio dječaka (9). Pedofil je na sudu dobio 15 godina, ali je zbog dobrog ponašanja i zdravstvenih poteškoća pušten prije. Odležao je nešto više od 13 godina za silovanje i posebno okrutno ubojstvo devetogodišnjaka.

Živio je u stanu u zgradi s još desetak stanara. Iznad njega, s mamom, tatom i bratom živio je devetogodišnjak, drag i pristojan dječak kojemu je susjed često znao dati čokoladu. Žrtva je postao 17. lipnja 1994. godine, jednog ružnog olujnog dana. Kiša ga je uhvatila na cesti dok je išao doma. Susjed je kraj dječaka zaustavio automobil i ponudio mu da ga poveze doma.

Susjed iz pakla živio je kat ispod

Dječak je ušao u automobil. Pod tko zna kojom izlikom, susjed ga je odvezao u smjeru suprotnom od njegova doma, u šumu izvan grada. Zaustavivši se duboko u šumi, na putu gdje ih baš nitko ne može vidjeti, napao je dječaka, stavio mu najlonsku vrećicu na glavu i počeo ga gušiti... Istovremeno ga je dirao po spolovilu.

Kada god bi dječak počeo gubiti svijest, mučitelj bi mu pustio malo zraka, da ga povrati u život. To je radio sve vrijeme dok ga je silovao. Na kraju se dječak ugušio. Ostavio ga je u šumi, u jarku, i otišao doma. Nesretnik je pronađen mrtav sutradan, a njegov ubojica otkriven je i uhićen tek dvije godine poslije. Obitelj ubijenog dječaka raspala se i propala. Majka i otac su se rastali nakon sinovljeve smrti, otac se propio, a brat obolio. 

Umjesto 20 godina zatvora, do kraja života iza rešetaka ostao bi i Istranin koji je 2010. zadavio sina (9). Dijete ga je tražilo 50 ili 100 kuna za školski izlet. Sinu je rekao da nema novca, a on mu je odgovorio kako nikad nema te ga je počeo udarati nogama dok su sjedili na kauču. Otac ga je u trenu uhvatio  za vrat i počeo ga stiskati.

Davio ga je između jedne i četiri minute i nije osjetio da se dijete opiralo. Nakon što je dječak klonuo, skinuo je ruke s njegova vrata. Vidjevši što je učinio, nekoliko puta ga je ošamario i prodrmao ne bi li ga oživio. Tada je otišao u drugu prostoriju, sjeo i mirno dočekao dječakovu majku riječima: “Evo ti sina. Mrtav je na kauču.”

Niti majka koja je 2017. s maloljetnicom ugušila svog sina (3) ne bi bila na slobodi do kraja života. Nakon što su ubile dječaka, pokušale su prikriti zločin. Njegovo maleno beživotno tijelo umotale su u dekicu, stavile u dječja kolica i pod okriljem noći odvezle do mora.

Trojica ubojica policajaca

U doživotnom zatvoru završili bi i ubojice policajca Srđan Mlađan, Marsel Budimir i Kazimir Dužnović. 

Trostruki ubojica Srđan Mlađan kaznu služi u Lepoglavi. Podsjećamo, iz čista je mira u siječnju 1998. u Petrinju ubio Elizabetu Šubić (16) a dva tjedna kasnije u Sisku i umirovljenika Petra Jančića (61). Završio je u zatvoru, a kako je bio mlađi punoljetnik često je izlazio na slobodne vikende. Tijekom jednog nije se vratio u zatvor u Požegu te je ubio policajca Milenka Vranjkovića Kinga.

Marsel Budimir na najvišu zatvorsku kaznu od 40 godina zatvora osuđen je jer je ubio policajca. Budimir je 12. veljače 2003. opljačkao poslovnicu Varaždinske banke u Nedelišću. U vreću je strpao 311.000 kuna i u Golfu se odvezao prema Dravi. Policija je polako stegnula obruč oko Budimira kojemu su se nešto prije 16 sati na pedesetak metara približili policajci Željko Murk i Stjepan Balić. Budimir je ispalio rafal iz automatske puške i ubio prometnog policajca Željka Murka (34) iza kojeg je ostala supruga i troje male djece.

Kazimir Dužnović je u svibnju 2010. nepravomoćno osuđen na 40 godina zatvora za ubojstvo policajca Ivana Grbavca tijekom pljačke RBA banke u Sesvetama, te za pet pokušaja ubojstava, razbojstvo, opće opasnu radnju i dovođenje u opasnost života ljudi. Dobio je ukupno 64 godine zatvora, a kazna mu je objedinjena u maksimalnu - 40 godina. 

Masakr u zagrebačkoj sudnici

Društvo bi im pravio bivši policajac Mato Oraškić. On je prvi ubojica koji je pravomoćno osuđen na 40 godina zatvora. Učinio je to u trenutku kada je njegova supruga podnijela zahtjev za razvodom braka. Naime, policajac Mato Oraškić je 22. rujna 1999. tijekom brakorazvodne parnice, s pištoljem ušetao u sudnicu na Općinskom sudu u Zagrebu i ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, odvjetnicu Hajru Prohić i svoju suprugu Gordanu Oraškić, te teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković.

Stjepan Rošker služi 40-godišnju kaznu zatvora zbog ubojstva četvero ljudi, među kojima je bila i njegova maloljetna nećakinja. Rošker je 28. veljače 2009. upao s automatskom puškom u obiteljsku kuću u Ulici Ivana Lepušića 170 u Križevcima. Pucao je u svog bratića Sinišu (43), njegovu 14-godišnju kćer i svoju nećakinju Jasminu te Sinišinu majku Đurđicu (63). Mladić druge Sinišine kćeri Tihomir Matoić (19), koji se zatekao u kući, završio u bolnici s teškim ozljedama gdje je kasnije preminuo. Rošker je nakon pokolja pobjegao. Predao se 1. ožujka 2009. Razlog zločina je bila nesuglasica oko podjele zemlje.