Na crtežu dječak stoji među roditeljima, u središtu slike. Majka je velika, a otac je nacrtan u daljini. Dječja psihologinja je rekla roditeljima da je ostao zaglavljen u fazi "mama je samo moja"
GRIZAO JU JE, UDARAO...
Crtež psihologu otkrio zašto je dječak (8) nasilan prema mami
Život britanskog bračnog para Adriana (46) i Emme (37) je bio sve samo ne skladan, sretan obiteljski život. Najveći problem bio je to što nisu znali kako kontrolirati ispade bijesa svojeg 8-godišnjeg sina Ioana koji je, "kada mu je došla žuta minuta", udarao roditelje čime je stigao, psovao ih, pljuvao, čupao, grizao...
Zbog toga nisu ispaštali samo oni već i njihovo drugo dijete, starija 11-godišnja Sorrel. Dječak je znao imati takve ispade da se odlazak na spavanje ponekad za obitelj pretvarao u borbu koja je trajala satima i često završavala suzama.
Bili su toliko očajni da su potražili pomoć dječje psihologice Laverne Antrobus koja na Channel 5. vodi emisiju "Violent Child, Desperate Parents" (Nasilno dijete, očajni roditelji) i pomaže roditeljima te njihovoj djeci da počnu normalnije živjeti, prenosi Daily Mail.
Pogledajte kako je to kod njih izgledalo u videu:
Psihologica ih je posjetila u njihovom domu u južnom Walesu i, iako je u svojoj karijeri vidjela sve i svašta, ostala je zapanjena koliko energije je majka Emma trošila dok je pokušavala obuzdati svojeg podivljalog sina i smiriti ga.
Laverne Antrobus je pogledala crteže koje je mališan napravio dok je imao tri godine i rekla roditeljima kako bi se u njima mogao skrivati razlog takvog ponašanja. Na crtežu on stoji među roditeljima, u središtu slike. Majka je velika, a otac je nacrtan u daljini.
Rekla im je kako je dječak ostao zaglavljen u fazi u kojoj "mama pripada njemu, a tata može sjediti u kutu". Naglasila im je kako je važno i neophodno da sve rade kao tim te da će tako njegovo ponašanje biti dovedeno u kontrolu.
- Kao psiholog znam da se vrlo mala djeca blisko povezuju s roditeljem suprotnog spola i to im je važno. To je apsolutno uobičajeno, ali čini se kako se u ovoj obitelji dogodilo to da mu nisu uspjeli pomoći da izađe iz te faze - objasnila je psihologinja.
Inače, Ioan je bio dobar dok je boravio u školi, ali njegovo ponašanje posve se promijenilo kada je došao kući. Bio je u stanju satima urlati na svoju majku. Očajni roditelji ispričali su kako je ponekad znao toliko snažno udarati vratima da su ostale pukotine na zidu ili je znao toliko agresivno skakati da je jednom prilikom radijator iskočio iz ležišta.
Rekli su psihologici da se osjećaju slomljeno i poraženo.
- Borimo se s njim na mnogo načina, i to je uzrokovalo toliko svađe i toliko rasprava. Ne znamo možemo li više nastaviti tako - rekla je majka Emma.
Laverne im je savjetovala da se ujedine, i rade svakako kao tim. Otac mora pomagati majci kako bi dječaku pokazali da ima dva roditelja. Mora ih vidjeti kao par. Mora znati da je njegovom stajanju između njih dvoje došao kraj. Rekla im je da, ako tako nastavi, lako je moguće da će im brak završiti razvodom.
Novi režim ponašanja roditelja je rezultirao boljim ponašanjem dječaka, i to u tolikoj mjeri da su ga mogli ostaviti kod bake djeda i uživati u izlasku, po prvi put u nekoliko zadnjih godina. Sada, umjesto da Ionu dopuste da satima sjedi u svojoj sobi i gleda u računalo, izvode ga van. Zajedno voze bicikle, idu na plivanje...
Dva mjeseca nakon što im je savjetovala kako da se ponašaju, dječja psihologinja je ponovno posjetila obitelj. Emma je priznala kako je tek sad svjesna koliko su svojim ponašanjem loše utjecali na svoje dijete, koliko su nesvjesno pogoršavali stvari. Dječak je opet nacrtao svoju obitelj, no ovaj put on nije stajao u sredini između roditelja. Roditelji su sad jedno uz drugo, a pored njih stoje Ioan i njegova sestra Sorrel.
Laverne Antrobus je pojasnila kako dječji crteži odražavaju kako se osjećaju. Crteži mogu psiholozima dati uvid u stanje koje vlada u obitelji i kako dijete vidi svoju ulogu u njoj.
Sve je više agresivne djece
Dječja psihologica mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije rekla nam je kako je sve više djece koja ispoljavaju agresivno ponašanje.
- Agresivno ponašanje kod djece, već u dobi od 4 godine može se stabilizirati kao osobina ličnosti. Djeca agresivnog ponašanja ne osjećaju se dobro, razina moralnog rasuđivanja je niža, manje su empatična i imaju teškoća u prepoznavanju socijalnih znakova iz okoline. Bilo koji događaj u njihovoj okolini okarakteriziraju kao opasan ili ugrožavajući. Također, djeca agresivnog ponašanja često ne znaju drugačije reagirati jer imaju siromašne socijalne vještine ili ih uopće nemaju - objasnila nam je mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije i pojasnila zašto se djeca ponašaju agresivno prema svojim roditeljima:
- Mišljenja sam da odgovor upravo leži u odgojnom stilu koji roditelji primjenjuju. Prezaštitnički roditelji otežavaju osamostaljivanje djece, razvijaju osjećaj nepovjerenja i nesigurnosti kod djece. Zadatak roditelja je postizanje optimalnog balansa između podrške i frustracije. Prepopustljivi roditelji ne rade dobro svojoj djeci jer im ne postavljaju granice u odgoju, tako djeca postaju centar svijeta te minimum frustracije kod njih može dovesti do velikog bijesa - kaže.
Tipovi roditelja
Popustljivi roditelji su topli i brižni, usmjereni isključivo na dijete, uvažavaju potrebe, ali ne postavljaju granice djeci. Djeca ovakvih roditelja su lošiji učenici, često lošijeg ponašanja, ne osjetljivi na potrebe drugih, ponekad agresivnog ponašanja kad ne dobiju što žele, objašnjava ova dječja psihologica.
- Također, u zadnje vrijeme je prisutno ponašanje roditelja u kojem žele s djecom biti prijatelji, ne govore djeci “ne” jer misle da ih dijete neće voljeti, uče djecu da bez obzira na to što naprave, ništa nije pogrešno. Djeca imaju apsolutno zadovoljene potrebe djece, bez minimalnih frustracija. Na drugoj strani, roditelji koji su prestrogi roditelji imaju velike i često nerealne zahtjeve prema djeci, skloni su tjelesnom kažnjavanju, čestom kritiziraju djece. Djeca ovakvih roditelja su nesigurna, povučena, nepovjerljiva, razdražljiva, žele ugoditi vršnjacima i sklona rizičnim ponašanjima u adolescenciji. Odrastanje u takvom okruženju može uključivati osjećaje krivnje, iritacije, straha od napuštenosti ili iracionalnu ljutnju - upozorava.
Djeci je potrebna disciplina
To je izuzetno važno za njihov pravilan rast i razvoj.
- Djeci je potrebna disciplina da bi mogli pravilno rasti i razvijati se. Discipliniranje obuhvaća sustav učenja koji se temelji na dobrom međusobnom odnosu, pohvalama i uputama djetetu kako da kontrolira svoje ponašanje. Disciplina daje djetetu osjećaj sigurnosti i pomaže u razvoju samokontrole - pojasnila nam je mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije.
Citirala je poznatog američkog pedijatra dr. T. Berryja Brazeltona: “Najvažnija stvar koju roditelji mogu dati djeci je ljubav. Sljedeća najvažnija stvar je disciplina.“
Discipliniranje moramo razlikovati od kažnjavanja
- Kažnjavanje je negativna, neugodna posljedica onoga što je dijete napravilo ili propustilo napraviti. Kažnjavanje ne daje djetetu dovoljnu emocionalnu motivaciju, koja bi mu omogućila učenje iz vlastitih pogrešaka i stvara osjećaj napuštenosti. Roditelji imaju najvažniju ulogu za pravilan rast i razvoj djeteta. Roditeljska jasna poruka o tome što je prihvatljivo a što ne prihvatljivo ponašanje, smanjuje zbunjenost djeteta i njegovu potrebu za testiranjem granica - kaže ova stručnjakinja koja vodi odličan portal za savjete roditeljima psiholog-za-djecu.com.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
