Caminero, izbacio si Dinamo, no vratio si mi lijepe uspomene

Ne znam jeste li registrirali, ali prije dva tjedna, 18.3. Dinamo je proslavio jednu obljetnicu. Naime, na taj su dan, prije 43 godine, u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova, izgubili od Schalkea. Bilo je to posljednji put da su "modri" dočekali proljeće u Europi. Baš na taj dan ove godine odnekud je "uskrsnuo" Jose Luis Caminero. Davao je intervju španjolskim medijima. Uz Otokorea, Beresforda i Ketsbaiju, Caminero je prezime koje navijači Dinama ne zaboravljaju. Pakleno dobar igrač. Toliko dobar da je Pedro Almodovar njegov dribling protiv Barcinog Nadala iskoristio za film.

- Sedamdeset kuna?! Može, uzimam - kupio sam na Jelačić placu ulaznicu za utakmicu protiv Atletica. Bio je studeni 1997. Toliko je stajala i na blagajni. Pravi navijač nikad neće zarađivati na navijaču. Sreća koju sam osjetio držeći ulaznicu za Dinamovo proljeće, rijetko sam poslije doživio. Ulazak na istok, gužva za poludit, a do tekme dva sata. Nije važno, čekao bih i pet. U drugoj minuti lopta je stala negdje u lokvi ispred Atleticova gola, a na nju je natrčao Mujčin.

- Neće valjda desnom - pomislio sam. Hoće! Baš desnom. Na tribini ludnica, grle se znani i neznani. Odjednom nečija ruka na mom ramenu. Čija? Nije važno. I moja je bila na nečijem. Tako se održavala ravnoteža. Iako je bio studeni, nikome nije bilo hladno. Barem na sekundu osjetili smo proljeće. A onda nas je iz snova probudio i na studen podsjetio Jose Luis Caminero.

- Sjećam se Maksimira, jedne od najboljih atmosfera u kojima sam igrao - rekao je danas 46-godišnji Caminero.

Da, bila je. Jutro poslije, pola stadiona imalo je glas poput Vlade Kalembera.

- Nema veze ako ne prođemo. Siguran sam da će Dinamo jednom prezimiti. Zagreb će gorjeti, a ja ću slaviti do jutra. I da, stići će Caminera kazna za ovo - rekao sam društvu odlazeći sa stadiona, gledajući legendarnu hrđavu reklamu Međimurska trikotaža Čakovec na istoku.

- Pa tko kupuje čarape zbog te reklame - uvijek je bilo pitanje.

Prije četiri godine Caminero je uhićen zbog sumnje u krijumčarenje kokaina. Iako sam tada zagazio u četvrto desetljeće, to sam pripisao Božjom providnošću. To mu je zato što je zabio Dinamu.

Danas, 16 godina poslije ništa nije isto. Nema gužve na istoku, nema sreće, a nema ni zahrđale reklame davno upropaštene tvornice. Nisam siguran ni da je Mujčin ikad poslije zabio desnom. Jedino što je ostalo je vjera. I dalje vjerujem da će Dinamo jednom dočekati proljeće u Europi. Samo, bojim se da Zagreb neće gorjeti. A nisam siguran ni da ću ja slaviti do zore. Ipak, hvala ti Caminero što si se sjetio Maksimira. Izbacio si Dinamo, ali si nam bar na sekundu vratio lijepe uspomene. Gracias Amigos.