Promotorica hrvatskog zajedništva Kolinda Grabar Kitarović iskoristila je obljetnicu pobjede na predsjedničkim izborima kako bi prozvala "one kojima ništa ne predstavlja ni hrvatska država ni hrvatske institucije".
"Nemojte dopustiti da vas obeshrabre oni kojima ništa ne predstavlja ni hrvatska država ni hrvatske institucije".
Tako je glasila slavljenička Facebook poruka predsjednice Kolinda Grabar Kitarović na dvogodišnjicu pobjede na predsjedničkim izborima.
Gotovo je s biranim riječima, dosta je bilo pristojnosti i uljudnosti. Predsjednica je odbacila diplomatske rukavice i stupila na ratne staze koje su prije nje utabali mnogi velikani, od Franje Tuđmana do Tomislava Karamarka.
Od onih koji se "nikada nisu željeli hrvatsku državu", preko onih koji se "nikada nisu pomirili s hrvatskom državom", sada smo došli do onih kojima "ništa ne predstavlja hrvatska država i hrvatske institucije".
Predsjednica se nije potrudila objasniti na koga je točno mislila, pa možemo samo pretpostaviti kako je ciljala na svoje kritičare koji su iskoristili zadnji "niskoprofilni" boravak u SAD-u da dovedu u pitanje njezinu kompetenciju i kredibilitet.
Ali isto tako, tim kritičarima nije ostavila čak ni majušni prostor za manevar.
Nema milosti
Radi li se o onima kojima baš "ništa" ne predstavlja hrvatska država ili je možda riječ o onima koji tu hrvatsku državu zamišljaju drugačije od nje? I radi li se o onima kojima baš "ništa" ne predstavljaju hrvatske institucije ili ipak o onima koji smatraju da te institucije ne funkcioniraju, da su institucije i ljudi koji ih čine naprosto nedostojne i nefunkcionalne?
Grabar Kitarović nije pokazala milost.
Promotorica hrvatskog zajedništva uspjela je izdvojiti i diskvalificirati svoje kritičare kao one kojima hrvatska država i institucije "ništa ne znače", umjesto da im ostavi prostor da tu državu i te institucije zamišljaju malo drugačije. Odnosno, da im omogući makar toliku slobodu da zadrže kritički odnos prema ovakvoj državi i ovakvim institucijama.
Ali ne, diskvalifikacija je totalna: ne voliš Kolindu, ne voliš državu, kritiziraš predsjednicu, omalovažavaš instituciju, protiv si Kitarović, automatski si protiv hrvatske države... I tako dalje i tome slično, svega toga smo se već naslušali proteklih dvadeset godine, i ne samo od sadašnje predsjednice.
I ako je takva logika, onda je Kitarović zapravo ciljala na mnogo širi krug građana kojima ovakva država i ovakve institucije "ništa ne predstavljaju". Barem ako je suditi po njezinu anketnom rejtingu.
Međutim, isto tako bismo mogli okrenuti perspektivu i zapitati se što hrvatska država i institucije predstavljaju Kolindi Grabar Kitarović.
Kartonska Kolinda
Koja je, sjetimo se, početak mandata dočekala sa svojim kartonskim izreskom na ulazu u Ured predsjednika. Koja je svečanu ložu na inauguraciju napunila ljudima pod optužnicama i presudama. Koja je demokratski izborni proces promovirala fotografirajući birački listić na izborima. Koja je prozivala manjine i kritizirala novinare.
Koja je već drugi puta na sedam dana nestala u Americi, nikome nije rekla što tamo radi, s kim se sastaje i kad se vraća.
Zar se tako poštuje država i promovira institucija predsjednice države? Zar se tako poštuju vlastiti građani?
Kako ona štiti institucije?
Pa ako je Kitarović već tako posvećena zaštiti države i njezinih institucija - a to je i njezina ustavna obveza - onda se trebala oglasiti protiv onakvog izbora sudaca Ustavnog suda. Ili makar zbog nedavnih napada na instituciju Ustavnog suda, koji očito "ne predstavlja ništa" HDZ-u zbog imenovanja kadrova, ni Vlahi Orepiću zbog omalovažavanja te institucije.
I što bi institucija predsjednice države uopće trebala danas predstavljati Kolindinim kritičarima, kad ga i ona doživljava tek kao poligon za vlastitu promociju?
U njezinoj slavljeničkoj poruci na Facebooku zanimljiva je još jedna stvar. Predsjednica je napomenula kako je sve što ona čini "usmjereno na povratak optimizma i vjere u nas same".
Njezina zadnja američka avantura, da i ne govorimo o prethodne dvije godine mandata, u kojem je kumovala formiranju najtragičnije Vlade u modernoj hrvatskoj povijesti, postigla je sve suprotno od vraćanja optimizma i vjere.
Osoba koja je dobila tek nešto malo više od polovice glasova (0,54 posto više) tvrdi kako radi za dobrobit svih građana, osim naravno onih koji je kritiziraju.
I umjesto da slavljeničku prigodu iskoristi za promociju tog fantomskog zajedništva, za ublažavanje kritika i podizanje rejtinga kao njezina ultimativngo cilja, Kitarović nije odoljela napasti da još malo produbi podjele i zamjeri se dodatno svojim kritičarima.
I još jednom svima pokaže što njoj predstavlja država i njezine institucije.
