Znam da će se mnogi uvrijediti, ali istini se nemre pobjeći kako god ona često okrutna bila. Hrvati su očito moralno potpuno poražen narod, plemenskog i podaničkog karaktera. Slučaj Bandić i nevjerojatne reakcije ljudi koji ga opravdavaju i podržavaju , dokaz su kako u Hrvatskoj zapravo ne treba mijenjati vlast, nego narod. Ni ne nazire se vrijeme kada će birati većina svjesna kako su političari tu isključivo radi njih. Hrvati ne žele stručnost, ne žele napredovati radom. Žele ono što im pružaju političari poput Milana Bandića. Žele da im se daje, umjesto da im se daje mogućnost da pošteno zarade. Žele dobiti, a ne stručnošću zaslužiti posao. Ne žele poštenu tržišnu utakmicu, nego da se njihovim tvrtkama namješta. To su dakle Hrvati, a oni drugi to nisu. Nakon uhićenja i puštanja Milana i društva i svih reakcija na to, sasvim je jasno da Hrvati itekako imaju upravo takvu vlast kakvu zaslužuju. Korumpiranu, kriminalnu, klijentelističku, nepotističku, nestručnu i nesposobnu. Tako, naime, biraju i razmišljaju Hrvati. I biraju uvijek po istom kriteriju, bez obzira na realne pokazatelje, uvijek biraju 'svoje,' makar ih ti njihovi gazili i krali. Pravi primjer i ovdje je Bandić. Koliko je samo energije i novaca od devedesetih potrošio HDZ kako bi kupio odane birače u dijaspori. Bili su 'njihovi,' sve dok se nije pojavio još veći 'njihov'. Okrenuli su se za sekundu i Bandiću 2009. dali tri puta više glasova nego HDZ-ovom kandidatu za predsjednika Andriji Hebrangu. Naše je naše. Hrvatsko je hrvatsko. Hrvat je Hrvat, a tko razmišlja drugačije od tradicije i većine, to nije.