Zbog prirode svog posla često vozim auto, tako da je bilo svega. Jednom sam se zamislio i projurio kraj znaka koji pokazuje da je Sarajevska ulica u rekonstrukciji i tek kad sam autom “zajašio” na brdo šljunka, skužio sam koliko je bitno biti usredotočen na vožnju. Doživio sam i zanimljivu situaciju u Egiptu kada je vozač taksija s nas šestero unutra ušao u golemi kružni tok, ali mu se nije dalo voziti ukrug, već je krenuo u rikverc presjeći put. Sve bi bilo super da prema nama u nekoliko trakova nije jurilo more isto takvih luđaka, ali u pravom smjeru. Imali smo sreće što smo uspjeli zaokrenuti sekundu prije nego što su ovi projurili kraj našeg stražnjeg dijela. 

Ono što definitivno neću zaboraviti jest jedan izlazak kada se “zaružilo” mimo plana i došao sam autom doma pod nerazjašnjenim okolnostima. Tu sam cijelu noć sanjao da sam nekoga zgazio i to mi je bila najgora noć u životu! Srećom, drugo jutro ispostavilo se da je to bila samo noćna mora, ali oluk na mojoj kući bio je spljošten, što je bio znak da večer prije nisam baš najbolje parkirao. Ujedno mi je sjećanje na taj grozni san bila opomena da, kad god slutim feštu, van idem taksijem, što bih preporučio i svim drugim vozačima. 

Smatram da bismo svi mi vozači trebali biti odgovorniji, poraditi na smirenosti i ne prebacivati svakodnevne probleme i brige na vožnju. A ipak, ponekad si ne mogu pomoći i dignu mi živac “slalomaši” koji jure, pretječu milimetar od tvog branika i riskiraju ponajprije svoj, ali i živote ostalih u prometu. A kada se sretnemo na drugom semaforu, pitam se čemu taj rizik. Mislim da je prevelik, da bi se radi nekoliko dobivenih sekundi ili konzumacije alkoholnog pića uništio vlastiti i tuđi život. Samo je jedan trenutak dovoljan da se dogodi prometna nesreća i svi bismo se trebali toga sjetiti svaki put kad sjedamo za volan. I zato nikad nemojte piti i voziti. A danju vozite kao što biste voljeli da voze i drugi oko vas.