- Stigao sam u Kostariku, u glavni grad San Jose. Nalazi se u sredini države, ne na obalama. Nije posebno lijep grad i želio sam otići od tamo što prije sam mogao. Prenoćio sam, upoznao neke ljude u hostelu. Rekli su kako oni idu na zapadnu obalu, tako da sam putovao s njima na zapadnu obalu. Otišli smo u prelijepo selo Santa Teresa i odlučili se za smještaj u kolibama gdje se džungla spaja s morem - počeo je Eric svoju priču.
POGLEDAJTE VIDEO:
Nakon dva tjedna surfanja i opuštanja u ovom ribarskom selu, Eric se vraća u San Jose.
- Vratio sam se u hostel, ispustio sve svoje stvari. Imao sam prijatelje koje sam upoznao dok sam bio u džungli koji su mi rekli da odsjedaju u Hotel Imperialu. Hodao sam od svojeg hostela prema centru grada, bilo je puno ljudi, turisti posvuda, ja hodam i tražim Hotel Imperial. Ima puno rastafarijanaca u San Joseu. Trebao sam već spomenuti da sam tad imao dreadlockse. Valjda sam se uklapao. Jedan rastafarijanac me pozvao i rekao: "Dread, imaš li papira čovječe?". Valjda je tražio rizle za motanje. Nisam ih imao, valjda je mislio zbog frizure da ih imam. Rekao sam mu da nemam i pitao ga može li mi reći gdje je Hotel Imperial. Rekao je da će me odvesti. I tako smo hodali i pričali i pričao mi je o svojem životu u Kostariki i San Joseu. Čak je i spomenuo da ima problema s policijom. S policijom nije baš u najboljim odnosima. Dok je to govorio, osjetio sam ruku na ramenu, veliku ruku koja me okrenula i vidio sam velikog tipa kako stoji kraj mene. Bio je to kostarikanski policajac. Bio je velik. Poput planine. Stajao je s prekriženim rukama i imao je veliku vilicu i sunčane naočale - prisjeća se Eric.
Policijski službenik je tražio od Erica na uvid njegovu putovnicu.
- Tražio sam po džepovima. Nisam imao putovnicu sa sobom. Ostavio sam je u hostelu. Rekao sam mu kako nemam putovnicu i nisam još stigao ni završiti rečenicu, već me okrenuo i stavio mi ruke iza leđa. Nije stavio lisice, već me je ugurao u policijski kombi. Najednom sam se našao u tom policijskom kombiju iza rešetaka. Iza mene su još jedne rešetke i rastafarijanac. Pitam ga što se događa. Kaže mi da misle da smo obavili preprodaju droge. Kažem mu da im kaže kako nismo. Kaže mi da neće slušati, bolje da im platim inače će me prebiti - prepričava svoj šok.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kombi ih je dovezao u policijsku stanicu gdje je Erica uhvatila panika.
- Vrata su se otvorila i gledam tu mračnu i vlažnu prostoriju bez prozora. Na zidu vidim mrlje. Ne mogu reći radi li se o mokraći ili krvi ili nekakvim drugim tjelesnim tekućinama. Ne znam što se događa u toj sobi, ne znam što je ta mrlja, ne želim znati što je ta mrlja i ne želim ostaviti sličnu takvu mrlju. To je sve što znam. Usr.. sam se u gaće - priča Eric kojega je policija, odmah pri dolasku počela pretraživati.
- Pronašli su moj novčanik i unutra sam imao putne čekove. Nisam se toga ni sjetio. To nije novac ako ne potpišem. Vidim da policajci razgovaraju međusobno. Ja sam im ponudio da ću potpisati čekove. Ništa nije pomoglo. Tad su našli još nešto s čim inače putujem. Ja sam bubnjar. Kad putujem volim svirati glazbu. Putovao sam s malim bubnjem. Znao bih svirati s drugim putnicima. Bilo je teško za nositi. Čuo sam za drugo glazbalo s kojim je puno lakše putovati. Ova mala plastična bijela jaja ispunjena pijeskom. Vidim da policajci gledaju u ta jaja, tresu ih i ne znaju što da učine i jedan od njih ih je pokušao razbiti o zid. Mislio je da je unutra nekakva droga. Ja sam mu rekao da je to za glazbu na kakvom god španjolskom sam to mogao izreći i počeo sam govoriti 'musica, musica'. Ta planina od čovjeka s velikom vilicom, mrkim pogledom i prekriženim rukama me gleda, a ja idem 'musica'. Pogledao sam dolje i primijetio da je počeo lupkati nogom. Ja sviram, a on lupka nogom, ubrzao sam tempo, a on i njegov partner počeli su micati ramenima. Mrk pogled se pretvorio u osmijeh, uživaju u glazbi. Uzeo sam oba jajeta i počeo svirati - kroz smijeh je ispričao Eric.
Emisiju 'Tamna strana putovanja' možete gledati svaki pon i utorak, 20:50 na Planet Earth.