Na prvi je pogled teško primijetiti da je na Lani nešto drugačije nego na svakoj drugoj dvadesetogodišnjakinji. Oni koji ju poznaju, znaju da je Lana rođena s jednom nogom kraćom od druge, točnije, kada ispružimo ruku paralelno s našim tijelom, na tom je mjestu Lani koljeno.
POGLEDAJTE VIDEO: Lana je s godinama postala ponosna na svoje tijelo
Sama Lana kaže da joj je djetinjstvo bilo obilježeno ljubavlju, igrom i srećom, ali da je roditelji nisu nimalo "štedjeli" zbog njene noge. Uvijek se, kaže, osjećala kao i sva druga djeca. Završila je i osnovnu i srednju školu s lakoćom, a upisala je i studij radne terapije na Zdravstvenom veleučilištu.
Zbog svog stanja nakon srednje škole pridružila se i Udruzi distrofičara oboljelih od cerebralne i dječje paralize i ostalih neuromuskularnih oboljenja. Želi pokazati drugima kako i osobe s invaliditetom mogu i žele biti korisni u društvu.
Osim što ima izrazitu želju pomagati drugima, Lana trenira sjedeću odbojku, a već tri godine igra za reprezentaciju Hrvatske. Iako se na početku bojala upustiti u takvo nešto, sada tvrdi kako je igranje za reprezentaciju proširilo vidike i njoj, ali i njenim bližnjima.
S reprezentacijom odlazi na razna gostovanja, a sudjelovali su i na Europskom prvenstvu. Predstavljajući svoju državu, Lana se osjeća vrlo ponosnom te dokazuje da se možemo osjećati dobro u svome tijelu, bez obzira na to kakvo je ono.
Igranje za reprezentaciju pomoglo joj je s dugotrajnim osjećajem srama i nedostatkom samopouzdanja. Na primjer, prije na plaži nije mogla podnijeti znatiželjne poglede sa svih strana, no sad protezu skida ponosno i s lakoćom. Ne osjeća se nimalo nelagodno ni u večernjim izlascima, štoviše, oblači haljine i suknje, ali i cipele na petu, što joj omogućava posebna proteza. Shvatila je da prije svega sama mora voljeti sebe i svoje tijelo i to svesrdno pokazivati.
Iako to ne znači da će ljudi prestati u nju gledati, Lana će se svejedno osjećati potpuno ugodno i slobodno u svojoj koži.