Nakon nekog vremena bilo nam je teško i imena više smišljati. Ali što je njih više, to je i više ideja, ali i više očiju, pa se nikad ne dogodi da nekoga zaboravimo, pričaju nam veseli supružnici Toljanić, Franjo i Katarina, koji su ovoga siječnja dobili 12. dijete - kćerkicu Lucu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Obitelj i djeca su najveće blago i svako dijete je novi izazov i blagoslov. Kroz njih ostvarujemo našu ljubav i živote te dišemo punim plućima. U životu je najbitnije posložiti prioritete, a za nas je obitelj uvijek na prvome mjestu. To je to što je čisto i darovano te što životu daje smisao, složni su supružnici.
Mladi bračni par upoznao se još u srednjoškolskim danima, otkad su postali nerazdvojni, te su nedavno proslavili 21. godišnjicu braka.
Imati toliko djece, kažu, nije bio nikakav zajednički plan, nego nešto što je ishod njihove međusobne ljubavi, poštovanja, tolerancije i razumijevanja.
Svjesni kako ih mnogi ljudi smatraju čudacima i konzervativcima, naglašavaju kako je to daleko od istine.
Ništa nismo započinjali bez pouzdanja u Boga i obiteljske molitve. Naša filozofija je vrlo jednostavna - ne čini drugome ono što ne želiš sebi i to nam se kroz cijeli život pokazalo ispravnim, a sve se kroz godine vraća kroz našu divnu djecu, priča nam Katarina.
- Biti majka za mene je najljepši osjećaj na svijetu. Dok sam bila u bolnici, jedva sam čekala vratiti se svojoj kući, pogotovo nakon svih poruka u našoj obiteljskoj grupi na mobitelu, gdje su me djeca s nestrpljenjem čekala i stalno dozivala. Divno je osjećati da si nekome toliko bitan i da im nedostaješ kad te nema - kaže nam ležerna i opuštena sestra velečasnog Zlatka Sudca dok u naručju drži malu Luce, za koju se petero djece, koje smo tijekom našeg posjeta zatekli kod kuće, naizmjence “otimaju” da je malo pridrže.
- Moj brat Zlatko nas često posjeti kad je u blizini i rado se podruži s djecom, kaže nam Katarina. A muž Franjo pun je hvale za svoju suprugu.
- Divim se svojoj Katarini. Najmanje polovinu svojih najboljih godina života provela je u trudnoći. I ma kako golema većina ljudi na to gledala s čuđenjem i nevjericom, moja je Katarina iznimno zadovoljna žena - ponosno nam priča Franjo.
'Jedva ih čekam vidjeti'
- Mnogi moji prijatelji ‘bježe’ od kuće i viču kako jedva čekaju malo se maknuti od svoje žene i djece, ali kod mene je situacija zapravo obrnuta. Ja jedva čekam vratiti se doma svojoj obitelji - govori nam nasmiješeni Franjo iako, priznaje, nije jednostavno da se baš svi u isti čas “potrefe” u obiteljskoj kući.
Naime, najstarija Kata (21) studira pravo u Rijeci, Ljubica pohađa treći razred opatijske Obrtničke škole, Marija je također srednjoškolka krčke gimnazije, dok su najmlađi, Franica, Anđela, Karmen, Stjepan, Zlatko, Mihael te blizanci Gabrijel i Gašpar, još u osnovnoj školi. Svi oni sami navečer naviju satove i spreme školske knjige, sami ujutro ustanu i spreme se za školu, paze jedni na druge i pomažu roditeljima u kućanskim, ali i ostalim poslovima.
Ima i kod njih svađe, ali uvijek brzo prođe. Brbljavi blizanci objašnjavaju nam i razloge tih dječjih svađa.
- Sestre se znaju posvađati oko odjeće. Sve više-manje nose isti broj pa se ljute ako im netko uzme komad odjeće - objašnjavaju nam blizanci.
Najveći uspjeh je obitelj
Kako ih je sad već 12, to djecu obitelji Toljanić često stavlja u dobru poziciju prilikom pregovora s roditeljima.
- Netko nagovori nekog drugog, taj nekog trećeg, onda taj treći ide pitati mamu. Ako ne upali, ne upali. Onda pokuša druga strana - kaže nam najstarija Kata.
- Stignemo mi ujutro i svi obaviti sve na WC-u. Imamo četiri u kući pa se izbjegnu gužva i svađa - govore nam supružnici.
- Nikome ništa ne namećemo i puno razgovaramo s djecom. Kroz igru i druženje učimo ih i motiviramo, a vikendom zajedno radimo u konobi, etiketiramo i punimo boce ili beremo grožđe u polju. U ničemu nema razlike među muškima i ženskima, ali Krk je i inače specifičan po tom.Ipak cure malo više pomažu po kući, a dečki u polju, objašnjava otac Franjo uvjeravajući nas kako se sve u životu stigne kad su čovjeku posloženi prioriteti.
Iako je vrlo uspješan vinar i poslovnjak, koji je nastavio obiteljski posao koji je osnovao njegov pokojni otac, zajedno sa svojim dvjema sestrama Marijom i Ankicom Brusić te njihovim obiteljima nakon godina vrijednog truda danas su vlasnici poznate obiteljske vinarije Gospoja, vinoteke Gospoja te pizzerije i konobe Žlahtine, kao i nedavno otvorenog prvog vinotela u Hrvatskoj.
U Vrbniku stalno zapošljava 50, a sezonski i do 80 ljudi. Kaže kako je njegov najveći i nemjerljivi uspjeh prvenstveno njegova obitelj.
- Nema te mjere i tog novca koji može parirati bogatstvu koje nam pruža naša obitelj. Iako sam do sada uspio u mnogim zacrtanim poslovnim ciljevima i na dobrom sam putu ispuniti ih još, najveći cilj mi je djecu odgojiti u poštene, dobre i zadovoljne ljude. Samo zadovoljan čovjek može normalno funkcionirati i biti od koristi našem cjelokupnom društvu - uvjeren je Toljanić, za kojega supruga Katarina kaže da je uvijek bio ispred svojeg vremena.
'Kuća puna prave radosti'
Sretni roditelji dodaju kako su najsretniji kad se nakon radnog dana svi zajedno okupe i opuštaju kod kuće.
- Živimo u današnjem svijetu, svjesni svih tehnologija, napretka, kontracepcije i svega ostalog, ali ovo je put koji smo svjesno odabrali i sretni smo zbog toga. Naša kuća je puna veselja i to je jedan predivan osjećaj - siguran je vinar Franjo, dok supruga Katarina dodaje kako je tajna njihova uspjeha vjera u Boga.
- Sad mnogi mene zafrkavaju da je red na meni. Da je vrijeme da se udam i osnujem svoju obitelj. E pa nije još! Prvo želim završiti fakultet, diplomirati, a onda će doći na red i obitelj - govori nam najstarije dijete Toljanića, 21-godišnja Kata.
Za put imamo minibus
Što se obiteljskih putovanja tiče, kroz smijeh nam daju do znanja kako su upravo kupili minibus s 29 sjedala za potrebe tvrtke, pa ga ponekad “ukradu” jer im se tad pridruže i Franjine dvije sestre s obitelji, od kojih jedna ima šestero, a druga četvero djece.
U pomoć im često priskaču i baka Ljubica te djed Slaven, koji žive kat iznad Toljanića i kojima djeca rado “odlepršaju” u rijetkim trenucima kad supružnici požele “minut” samo za sebe.